Zdravstvena inspekcija utvrdila je nepravilnosti u postupanju i dokumentovanju slučaja smrti 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu, a među ključnim nalazima izdvojeno je i to da su snimci nadzornih kamera pregledani tek gotovo dvije sedmice nakon tragedije. Istraga je otvorila nova pitanja o radu osoblja, reakciji uprave i načinu na koji su se nadležne institucije uključile nakon događaja koji je potresao bolnicu i porodicu preminulog pacijenta.
Prema dosad objavljenim informacijama, inspekcijski nadzor nije se zadržao samo na jednom segmentu postupanja. Nadležni su provjeravali kako je pacijent zbrinut po prijemu, na koji je način primijenjeno fizičko sputavanje, kako je vođena medicinska evidencija i zašto su određene radnje uslijedile s odmakom koji je u javnosti izazvao dodatnu zabrinutost. U središtu pažnje nije samo pitanje medicinskog postupka, nego i šira odgovornost ustanove da pravovremeno reaguje kada se dogodi ozbiljan neželjeni događaj.
U ovom trenutku važno je odvojiti ono što je inspekcija već utvrdila od onoga što tek treba biti razjašnjeno drugim postupcima. Obdukcijski nalaz u vrijeme objavljivanja inspekcijskih informacija nije bio u potpunosti dovršen, a paralelno s nadzorom vodi se i krivična istraga. Četvorici medicinskih tehničara određen je istražni zatvor zbog sumnje na teško ubistvo, ali njihova odgovornost nije pravosnažno utvrđena. Taj pravni okvir ostaje ključan za razumijevanje cijelog slučaja.
Posljednji sati pacijentovog boravka u ustanovi
Kristian Josip Periš je 21. oktobra dovezen u 13:36 u hitnu ambulantu Klinike za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru. U ustanovu je stigao u pratnji hitne medicinske službe i policije, a tokom poslijepodneva mu je, prema službenim informacijama, primijenjena terapija. Istovremeno je korišteno i fizičko sputavanje remenjem, što je u ovakvim situacijama dio propisanih mjera kada je potrebno zaštititi pacijenta i okolinu.
Međutim, prema nalazima inspekcije, kasniji postupci nisu provedeni u skladu s propisanim protokolom. Tokom večernjih sati pojavila se potreba za dodatnim mjerama sputavanja i novom terapijom, ali upravo je taj dio postupanja označen kao problematičan. U nastavku događaja pacijent je doživio srčani zastoj, nakon čega je započeta reanimacija. Pokušaje oživljavanja nastavili su i članovi izvanbolničke hitne medicinske službe, no Periš je preminuo u 21:26.
Smrt pacijenta odmah je otvorila pitanje medicinskih okolnosti koje su joj prethodile, ali i način na koji su te okolnosti dokumentovane. Zatražena je obdukcija, čiji se nalaz očekuje kao važan dio u utvrđivanju tačnog uzroka smrti. Do objave inspekcijskih rezultata taj nalaz nije bio u potpunosti završen, što znači da se procjena događaja i dalje oslanja na kombinaciju medicinske dokumentacije, snimaka i iskaza osoba uključenih u postupanje.

Upravo su ti snimci postali jedan od najosjetljivijih elemenata cijelog slučaja. Prema dostupnim opisima, na njima se vidi postupanje medicinskih tehničara prema pacijentu koji je bio vezan, a inspekcija je paralelno provjeravala jesu li se istovremeno poštovala stručna pravila i obaveza urednog vođenja dokumentacije. Ono što ovaj predmet čini posebno teškim jeste činjenica da se ispitivanje ne odnosi samo na individualne postupke, nego i na sistemsku odgovornost ustanove da reaguje odmah kada se dogodi potencijalno ozbiljno kršenje procedure.
Pregledom dokumentacije i razgovorima sa zaposlenicima inspektori su ustanovili i nepravilnosti u evidentiranju mjera fizičkog sputavanja. Takvi propusti nisu tek administrativna greška, nego pitanje koje utiče na to može li se naknadno tačno rekonstruisati šta je urađeno, ko je to uradio i pod kojim okolnostima. Zato je za nadležne bilo važno utvrditi ne samo tok događaja, nego i kvalitet svih zapisa koji bi trebali omogućiti potpunu provjeru postupanja prema pacijentu.
Taj vremenski razmak posebno je važan jer pokazuje koliko je sporo sistem reagovao nakon smrti pacijenta. Prema očitovanju ravnateljice, ona je 22. oktobra usmeno zatražila od informatičke podrške da sačuva videozapis iz bolničke sobe, a 23. oktobra dobila je potvrdu da je materijal sačuvan. Ipak, tek 4. novembra pregledani su snimci, a tada je, prema njenim navodima, uočeno neprimjereno postupanje pojedinih radnika. Sljedećeg dana kontaktirani su policija i pravni zastupnik bolnice, a o svemu je obaviješten i nadležni gradski ured.
Inspekcija sada nastoji utvrditi zašto su ključne radnje uslijedile tek nakon dužeg odlaganja, posebno imajući u vidu ozbiljnost samog događaja. Ravnateljica je, prema navodima iz nadzora, rekla i da neposredno nakon smrti nije posumnjala na nepravilnosti, te da nije bila upoznata s obavezom prijavljivanja takvog slučaja Ministarstvu zdravstva. Upravo ta izjava otvorila je dodatna pitanja o tome koliko su u ustanovi bile jasne procedure za postupanje u kriznim situacijama.
Posebno je razmatrana i edukacija zaposlenika o smirivanju uznemirenih pacijenata. Prema objašnjenju ravnateljice, tokom 2024. i 2025. godine provedeno je nekoliko takvih edukacija, ali je inspekcija ocijenila da je njihov broj neprimjereno mali s obzirom na djelatnost koju bolnica obavlja. To je važna napomena jer se upravo u psihijatrijskim ustanovama od osoblja očekuje visoka razina stručnosti, dosljedna primjena protokola i stalna spremnost da se na izazovne situacije reaguje bez odstupanja od pravila.

Pet pitanja koja nadležni i dalje otvaraju
Iako su već utvrđene određene nepravilnosti, zdravstvena inspekcija naglašava da postupak još nije završen. U središtu daljnje provjere nalazi se pet pitanja koja se odnose na odgovor uprave, unutrašnji nadzor i prijavljivanje događaja. To su tačke na kojima će se lomiti i konačna procjena koliko je ustanova bila spremna da na vrijeme prepozna i prijavi ozbiljan incident.
Prvo pitanje odnosi se na to zašto snimci videonadzora nisu pregledani odmah nakon smrti pacijenta. Drugo se tiče zakašnjelog obavještavanja Ministarstva zdravstva i zdravstvene inspekcije. Treće pitanje je kada je Upravno vijeće Klinike saznalo za smrt i koje je korake nakon toga preduzelo. Četvrto se odnosi na nepotpune potpise u izvještaju o događaju, dok peto traži odgovor na to jesu li postojale ranije pritužbe na pojedine zaposlenike i kako su one evidentirane.
Važno je naglasiti da sama činjenica da inspekcija ta pitanja postavlja ne znači i da su svi problemi već dokazani. Ona prije svega ukazuje na područja u kojima treba prikupiti dodatna saznanja i dokumentaciju kako bi se utvrdilo šta se tačno dogodilo u satima i danima nakon smrti pacijenta. U takvim slučajevima presudni su tačnost zapisa, pravovremenost prijavljivanja i jasnoća odgovornosti na više nivoa upravljanja.
Novi razvoj događaja uslijedio je 12. novembra, kada je Majda Grah podnijela neopozivu ostavku na mjesto ravnateljice Klinike za psihijatriju Sveti Ivan. Tu informaciju potvrdio je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević na sjednici Gradske skupštine, a prema saopćenju bolnice, Upravno vijeće je ostavku prihvatilo istoga jutra. Kao razlog naveden je pokušaj da se spriječi daljnja šteta ugledu ustanove nakon Periševe smrti.
Ostavka je označila važnu promjenu u rukovođenju bolnicom, ali nije zatvorila pitanje odgovornosti. Inspekcijski postupak i dalje treba razjasniti jesu li pojedine osobe ili nadležna tijela propustili da izvrše svoje zakonske i stručne obaveze. Za porodicu Kristiana Josipa Periša najvažnije ostaje potpuno razjašnjenje okolnosti koje su dovele do smrti 32-godišnjeg pacijenta, dok institucije nastavljaju provjeru svih detalja koji bi mogli pokazati gdje je sistem zakazao.





