Istraživači sa Oregon Health & Science University razvili su eksperimentalni krvni test PAC-MANN koji bi, prema prvim rezultatima, mogao pomoći da se rak pankreasa prepozna ranije nego što je to danas uobičajeno, ali i da se razlikuju oboljeli od zdravih osoba te pacijenata s nekanceroznim promjenama pankreasa.
Riječ je o laboratorijskom pristupu koji ne traži klasične, velike i složene uzorke niti dugotrajnu obradu, već mjeri promjene u aktivnosti proteaza, enzima povezanih s duktalnim adenokarcinomom pankreasa, najčešćim oblikom ove bolesti. Upravo ta veza između enzima i tumorskih procesa čini test zanimljivim za naučnu zajednicu, jer se pokušava uhvatiti signal bolesti u krvi prije nego što simptomi postanu jasni.
Prema podacima objavljenim uz istraživanje, kombinacija PAC-MANN testa i markera CA 19-9 u ranom stadijumu postigla je 85 posto tačnosti. U kontrolisanom laboratorijskom okruženju test je u pojedinim analizama uspijevao razlikovati oboljele od zdravih i od osoba s benignim promjenama s vrlo visokom preciznošću, što je jedan od razloga zbog kojih je studija privukla pažnju i izvan akademskih krugova.
Ipak, autori i sami naglašavaju da se radi o eksperimentalnom testu, a ne o dijagnostičkom alatu koji je spreman za rutinsku upotrebu. Studija je objavljena 2025. godine u časopisu Science Translational Medicine, a iza nje stoje naučnici iz OHSU Knight Cancer Institute i njihovog Cancer Early Detection Advanced Research Center.
To znači da je riječ o ozbiljnom istraživačkom koraku, ali ne i o konačnoj potvrdi da će se isti rezultati preslikati u svakodnevnu praksu.
Rak pankreasa već godinama važi za jednu od najtežih dijagnoza upravo zato što se često otkriva kasno. Simptomi mogu biti tihi, nejasni ili lako zamjenjivi s drugim zdravstvenim tegobama, pa se dio pacijenata dijagnosticira tek onda kada je bolest već uznapredovala. Zbog toga je svaka metoda koja obećava ranije prepoznavanje promjena odmah predmet pažnje, ali i opreza.
Kako je osmišljen PAC-MANN
Naziv PAC-MANN odnosi se na test zasnovan na aktivnosti proteaza uz upotrebu magnetnog nanosenzora. Proteaze su enzimi koji u organizmu razgrađuju proteine i imaju važnu ulogu u brojnim normalnim procesima, ali njihova aktivnost može biti izmijenjena kod određenih malignih bolesti. Istraživači su upravo tu promjenu pokušali pretvoriti u vidljiv signal koji bi ukazivao na prisustvo raka pankreasa.
Uzorci krvi analiziraju se pomoću nanosenzorskog sistema koji proizvodi fluorescentni signal kada registruje određene obrasce enzimatske aktivnosti. Prema istraživačkom timu, za analizu je dovoljno svega osam mikrolitara krvi, a postupak traje približno 45 minuta. Te karakteristike čine prototip posebno zanimljivim sa stanovišta praktičnosti, iako buduća cijena, dostupnost i način šire primjene još nisu određeni.
Ta jednostavnost privlači stručnjake jer bi, ako se rezultati potvrde, mala količina krvi i kratko vrijeme analize mogli učiniti test pogodnim i za zdravstvene ustanove koje nemaju pristup složenim dijagnostičkim laboratorijama. No u ovoj fazi riječ je o naučnom obećanju, a ne o gotovom rješenju koje je spremno za širu kliničku upotrebu.
Šta pokazuju dosadašnji rezultati
Prema podacima OHSU-a, PAC-MANN je u laboratorijskom ispitivanju uspijevao razlikovati oboljele od zdravih osoba i pacijenata s nekanceroznim bolestima pankreasa u približno 98 posto slučajeva. To je impresivan rezultat, ali je važno naglasiti da dolazi iz kontrolisanog istraživanja s unaprijed prikupljenim uzorcima krvi, što znači da još nije dokazano kako će se ponašati u stvarnoj kliničkoj praksi.
Zbog toga autori studije insistiraju na dodatnim ispitivanjima na osobama koje imaju povećan rizik za razvoj bolesti. Takva prospektivna istraživanja trebala bi pokazati može li se laboratorijski učinak ponoviti u realnim uslovima i hoće li test zadržati svoju dijagnostičku vrijednost izvan istraživačkog okruženja.
Posebnu pažnju privukao je podatak da je kombinacija PAC-MANN testa i markera CA 19-9 u ranom stadijumu bolesti postigla oko 85 posto tačnosti. CA 19-9 se već koristi u praćenju pojedinih pacijenata s rakom pankreasa, ali nije dovoljno pouzdan kao samostalan alat za rano otkrivanje. Upravo zato istraživači razmatraju mogućnost da nova tehnologija nadogradi postojeće metode, umjesto da ih potpuno zamijeni.
Zašto je rano otkrivanje presudno
Kod raka pankreasa rana dijagnoza ima veliku težinu jer pacijenti kod kojih se tumor može operisati imaju znatno više terapijskih mogućnosti nego oni kod kojih je bolest već proširena. Zbog toga svaka metoda koja bi mogla prepoznati bolest prije nego što postane klinički očigledna odmah dobija važnost, naročito u oblastima medicine gdje vrijeme često odlučuje o izboru liječenja.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da visoka preciznost u laboratorijskoj studiji ne znači automatski i isti uspjeh u široj populaciji. Svaki novi dijagnostički alat mora proći više faza provjere, uključujući testiranje na većim i raznovrsnijim grupama pacijenata te poređenje sa postojećim metodama dijagnostike. Tek tada se može govoriti o stvarnom mjestu koje bi mogao zauzeti u medicinskoj praksi.
To je posebno važno kod bolesti koja se ne ponaša jednako kod svih pacijenata. Rak pankreasa može dugo ostati bez jasnih znakova, a kada se tegobe pojave, često su nespecifične i lako se pripisuju drugim stanjima. Upravo ta klinička neodređenost objašnjava zašto istraživači godinama traže osjetljivije i praktičnije načine ranog otkrivanja.
Simptomi i faktori rizika koji zahtijevaju pažnju
Kada se simptomi raka pankreasa pojave, oni mogu uključivati žuticu, neobjašnjiv gubitak tjelesne težine, bol u gornjem dijelu stomaka ili leđima, promjene apetita i novonastale poremećaje šećera u krvi. Nijedan od tih simptoma sam po sebi ne znači da osoba ima rak pankreasa, ali dugotrajne ili neobjašnjive promjene ipak zahtijevaju ljekarsku procjenu.
Uz simptome, važni su i faktori rizika, iako oni ne određuju sudbinu pojedinca. Među poznatim rizicima izdvajaju se pušenje, gojaznost, hronični pankreatitis, određene nasljedne mutacije, starija životna dob i pojedini metabolički poremećaji. Prisustvo jednog faktora ne znači da će osoba razviti bolest, baš kao što odsustvo poznatih faktora ne garantuje potpunu zaštitu.
Tačan uzrok raka pankreasa u većini slučajeva nije moguće izdvojiti, a znanje o rizicima nastaje iz dugoročnih epidemioloških istraživanja koja porede velike grupe oboljelih i zdravih ljudi. Takvi podaci služe za procjenu vjerovatnoće, ne za precizno predviđanje ishoda kod konkretne osobe.
Istraživači su zabilježili i mogućnost da bi PAC-MANN jednog dana mogao imati širu ulogu od samog ranog otkrivanja. Nakon operacije, kod određenih pacijenata smanjivala se aktivnost proteaza koju test registruje, što otvara prostor da se tehnologija koristi i za praćenje odgovora na liječenje. Za takvu primjenu ipak će biti potrebne veće studije i upoređivanje sa postojećim metodama praćenja bolesti.
Za sada PAC-MANN ostaje obećavajući istraživački alat koji pokazuje u kom smjeru ide savremena dijagnostika: prema testovima koji su brži, osjetljiviji i manje invazivni, ali i dalje dovoljno oprezni da ne stvaraju lažna očekivanja prije nego što se potvrde u praksi.
