Hanka Paldum je u novom razgovoru otvoreno govorila o porodičnim odnosima koji je bole, posebno o udaljenosti od sina, ali i o ljudima koji joj danas predstavljaju najvažniji oslonac. U emotivnoj ispovijesti dotakla se i teškog gubitka brata, koji je duboko obilježio period njenog života i nastup u zagrebačkoj dvorani Lisinski.
Legendarna pjevačica gostovala je u novoj epizodi podcasta „Nema labavo by IN magazin“, gdje je bez zadrške govorila o okolnostima koje su ostavile trag na njoj. Iako je publici decenijama poznata prije svega po pjesmi i sceni, ovaj put u središtu pažnje bio je njen privatni život, onaj dio priče koji se rijetko čuje, a koji često nosi najveću težinu.
U razgovoru je jasno stavila do znanja da u porodici postoji tema o kojoj joj nije lako pričati. Riječ je o odnosu sa sinom, koji trenutno, prema njenim riječima, nije onakav kakav bi voljela da bude. Ipak, Hanka nije željela ulaziti u dodatne pojedinosti, nego je zadržala granicu između onoga što je spremna podijeliti i onoga što smatra isključivo porodičnom stvari.
Takav nastup nije bio pokušaj da se priča uljepša, nego upravo suprotno — da se pokaže koliko i javne ličnosti nose tihe, privatne terete. U njenom slučaju, iza dugogodišnje karijere i brojnih nastupa stoje i emocije koje nije moguće sakriti kada je riječ o najbližima. Upravo zato je cijeli razgovor imao ton iskrenosti, ali i dostojanstva.
„To su takvi bolni problemi za svaku majku“
Govoreći o sinu, Hanka je bila kratka, ali dovoljno jasna da se osjeti koliko joj ta tema teško pada. Nije se trudila dramatizirati situaciju, niti je ulazila u objašnjavanja koja bi mogla otvoriti dodatne rasprave. Umjesto toga, izgovorila je rečenice koje nose težinu porodične boli i majčinske brige, bez potrebe za dodatnim komentarisanim slojevima.
„Sa sinom, nažalost, nisam u dobrim odnosima“, priznala je Hanka.
„To su takvi bolni problemi za svaku majku i o tome zaista ne želim baš ništa pričati“, iskreno je kazala pjevačica.
U tim riječima nema pretjerivanja ni pokušaja da se problem predstavi većim nego što jeste. Naprotiv, upravo ta jednostavnost otkriva koliko su porodični lomovi često najteži onda kada ih čovjek ne želi iznositi pred druge. Hanka je, čini se, svjesno odlučila da zadrži intimnost tog odnosa i da javnosti kaže tek onoliko koliko smatra potrebnim.
Iako je bolna tema ostala bez dodatnih detalja, iz njenog nastupa moglo se zaključiti da ne pokušava stvarati zid oko sebe. Naprotiv, otvoreno je priznala da joj je teško, ali je istovremeno pokazala da postoji drugi dio njenog života u kojem ne osjeća usamljenost. Taj dio čine kćerka i zet, ljudi koje doživljava kao stabilnu podršku u vremenu kada joj je to potrebno.
U njenom opisu porodične dinamike posebno je važna ravnoteža između samostalnosti i oslanjanja na druge. Hanka je objasnila da ne traži pomoć za sve, nego samo kada procijeni da sama ne može nositi određeni teret. Na taj način zadržava dostojanstvo i osjećaj lične snage, ali ne odbacuje ni podršku koja joj je dostupna kada joj je najpotrebnija.
„Dobro je, imam, hvala Bogu. Moja kćerka mi je desna ruka u svemu, a naravno i njen suprug. Tako da sam nekad ja lokomotiva, a nekad oni. Sve zavisi od situacije. Ono što smatram da mogu uraditi sama, ne trebaju mi oni. Ali ako procijenim da nešto ne mogu, jednostavno skinem taj teret sa sebe i prebacim ga na njih. Kažem: ‘Hajde, vi sada.’ I to funkcioniše.
Tu nema ljutnje ni nezadovoljstva, niti se iko ljuti. To se podrazumijeva“, objasnila je Hanka.
Veliki gubitak koji je ostavio dubok trag
Uz priču o porodičnim odnosima, Hanka je podsjetila i na gubitak koji ju je snažno pogodio. Prije nastupa u zagrebačkoj dvorani Lisinski prošle godine preminuo joj je brat, a taj događaj, kako je ranije govorila, ostavio je dubok trag na njenom emocionalnom stanju. To je bio trenutak u kojem se privatna tuga preklopila s obavezom da izađe pred publiku i odradi nastup.
U takvim okolnostima, umjetnici često nose dvostruki teret: ličnu bol i profesionalnu odgovornost. Hanka nije govorila o tome kao o nečemu što se može lako prevladati, nego kao o iskustvu koje je zahtijevalo unutrašnju snagu. Upravo zato je i njen odnos prema muzici dobio posebnu težinu, jer joj pjesma nije bila samo posao nego i način da zadrži ravnotežu u trenucima kada je bila narušena.
„Nažalost, moj brat, koji je trebao biti večeras s nama, preminuo je prije dva i po mjeseca. Nakon njegove smrti poprilično sam potonula, ali pjesma me nekako podiže. Pomaže mi da prebrodim svu tu bol“, izjavila je Hanka u razgovoru za IN magazin.
Ta rečenica daje širi okvir cijeloj priči. Ona ne govori samo o jednom gubitku, nego i o načinu na koji se čovjek nosi s tugom kada ga život stavi pred nešto što ne može lako da promijeni. Za Hanku je, prema svemu što je ispričala, muzika ostala prostor u kojem može udahnuti malo lakše, čak i onda kada privatno nosi osjećaj praznine.
Njena ispovijest tako spaja dvije strane iste žene: javnu, scensku, snažnu, i onu drugu, porodičnu i ranjivu. U jednoj rečenici govori o distanci sa sinom, u drugoj o kćerki i zetu koji je drže oslonjenom, a zatim i o bratu čiji odlazak nije mogla lako prihvatiti. Sve te niti zajedno čine portret osobe koja nije željela skrivati bol, ali ni dozvoliti da je ona potpuno odredi.
U takvom odnosu prema životu vidi se i zašto njene riječi snažno odjekuju kod publike. Nije riječ samo o poznatoj pjevačici koja se prisjeća teških trenutaka, nego o ženi koja otvoreno govori o onome što najviše pogađa svakog čovjeka — odnosima u porodici, gubitku bliske osobe i potrebi da negdje pronađe mir.
Za Hanku Paldum, taj mir i dalje dolazi kroz pjesmu, a podrška najbližih ostaje sidro u danima kada je to najpotrebnije.
