Pitanje šta muslimanke nose ispod burke, nikaba ili hidžaba često se postavlja iz znatiželje, ali odgovor je daleko običniji nego što to mnogi pretpostavljaju. Ispod tradicionalne vanjske odjeće najčešće se nalazi svakodnevna garderoba, prilagođena vremenu, navikama, udobnosti i ličnom ukusu.
Zbunjenost nastaje zato što se burka, nikab i hidžab u javnom govoru često stavljaju u isti koš, iako ne znače isto i ne podrazumijevaju isti način odijevanja. Upravo zbog toga ova tema lako preraste u niz pogrešnih pretpostavki, iako se radi o pitanju koje se može objasniti jednostavno i bez mistifikacije.
Odjeća u mnogim društvima nosi značenje koje nadilazi praktičnost. Ona može biti dio vjerskog identiteta, porodične tradicije, kulturnog naslijeđa ili ličnog stila, pa nije čudno što se oko nje razvijaju pitanja i komentari. Međutim, kada je riječ o muslimanskim ženama, odgovor na pitanje šta nose ispod vanjske odjeće uglavnom je isti kao i kod drugih žena: uobičajeni komadi garderobe, birani prema okolnostima.
Burka, nikab i hidžab nisu isti pojam
Prvi korak ka razumijevanju ove teme jeste razlikovanje tri najpoznatija oblika odijevanja. Iako se u svakodnevnim razgovorima često upotrebljavaju kao sinonimi, burka, nikab i hidžab ne pokrivaju tijelo na isti način niti imaju jednaku funkciju u svim sredinama. Upravo tu nastaje najveća zabuna, jer se spoljašnja sličnost često uzima kao dovoljan razlog da se sve podvede pod jedan naziv.
Burka pokriva cijelo tijelo, uključujući i lice, a u predjelu očiju obično ima mrežasti dio kroz koji žena može gledati. Ovaj oblik odijevanja naročito se povezuje s pojedinim područjima Afganistana, ali ni tu se ne može govoriti o univerzalnom pravilu za sve žene niti za sve muslimanke općenito.
Nikab je veo koji prekriva lice, dok oči ostaju vidljive. Obično se nosi uz dugu i široku odjeću, a njegov izgled može varirati zavisno od regije i običaja. U nekim sredinama nikab je dio dugogodišnje tradicije, dok ga druge žene biraju iz ličnih vjerskih razloga.
Hidžab se najčešće odnosi na maramu kojom se pokrivaju kosa i vrat, dok lice ostaje vidljivo. Ipak, taj pojam ima i šire značenje koje se veže za skromnost i način ponašanja, pa ga nije ispravno svoditi samo na jedan komad odjeće. Žene koje nose hidžab mogu imati veoma različite stilove, od jednostavnih jednobojnih marama do kombinacija boja i uzoraka.
Važno je naglasiti da ne postoji samo jedan način na koji se muslimanke odijevaju. U nekim porodicama pokrivanje je duboko ukorijenjen običaj, dok u drugim žene biraju drugačiju odjeću. Razlike postoje i među ženama koje žive u istoj zemlji, praktikuju istu vjeru ili pripadaju istoj generaciji.
Šta se zaista nosi ispod vanjske odjeće
Odgovor na ovo pitanje uglavnom je mnogo jednostavniji nego što sugerišu senzacionalistički naslovi. Ispod burke, nikaba ili druge široke vanjske odjeće žene najčešće nose uobičajenu garderobu: donji veš, majice, tunike, duge haljine, pantalone ili druge komade koji odgovaraju njihovom stilu i potrebama.
Ne postoji posebno pravilo prema kojem sve žene koje nose burku ili nikab moraju ispod njih imati istu vrstu odjeće. Izbor zavisi od temperature, godišnjeg doba, vrste vanjskog odjevnog predmeta, svakodnevnih aktivnosti i ličnih preferencija. Jedna žena može birati laganu pamučnu garderobu, dok će druga dati prednost toplijim materijalima ili slojevitom oblačenju.
U toplim i vlažnim klimama praktičnost ima veliku ulogu. Lagane i prozračne tkanine, poput pamuka ili viskoze, pomažu da se tokom dana osigura veća udobnost, zbog čega ih mnoge žene i biraju. Ipak, konačan izbor zavisi od dostupnosti odjeće, lokalnih navika i ličnog osjećaja ugode.
U hladnijim krajevima žene mogu nositi dodatne slojeve, toplije majice, džempere, pantalone ili druge komade koji štite od niskih temperatura. Takve kombinacije nisu specifične samo za muslimanke, nego su dio svakodnevne prilagodbe koju praktikuju i druge žene širom svijeta.
Još jedna česta pretpostavka jeste da unutrašnja odjeća mora biti jednako široka, tamna ili tradicionalna kao i vanjski sloj. U stvarnosti, ona može biti sasvim drugačija. Ispod široke abaje može se nositi odjeća u različitim bojama, jednostavni kućni komadi ili savremena garderoba koja odgovara svakodnevnom životu.
Klima, kultura i lični izbor oblikuju stil
Odjeća se oduvijek prilagođavala mjestu u kojem ljudi žive. Klima, dostupnost materijala, lokalni običaji i način života utiču na krojeve, boje i vrste tkanina koje se najčešće koriste. Isto pravilo važi i za muslimanske žene, čiji se stilovi odijevanja znatno razlikuju širom svijeta.
U Maleziji i Indoneziji, gdje su temperature često visoke, a vlažnost zraka izražena, mogu se vidjeti lagani materijali i raznovrsne boje. Marame se kombinuju s dugim tunikama, haljinama ili širokim pantalonama, a stilovi mogu biti tradicionalni, moderni ili spoj oba pristupa.
U zemljama Bliskog istoka također postoje brojne razlike. Neke žene biraju jednostavnu abaju, dok druge preferiraju modele s diskretnim detaljima, različitim krojevima ili ukrasima. Čak i kada se koriste slični odjevni predmeti, način na koji se kombinuju može se značajno razlikovati.
U evropskim zemljama muslimanke često prilagođavaju garderobu lokalnim vremenskim prilikama i svakodnevnim obavezama. Hidžab se može kombinovati s dugim kaputima, tunikama, širokim pantalonama, suknjama i drugim savremenim komadima. Neke žene preferiraju minimalistički stil, dok druge biraju upečatljive boje i modne dodatke.
Ove razlike pokazuju da vjerski identitet ne znači odricanje od ličnog stila. Za mnoge žene odjeća je način da istovremeno izraze svoja uvjerenja i vlastitu kreativnost, dok druge garderobu biraju prvenstveno prema udobnosti i praktičnosti.
Izbor, pritisak i svakodnevni život
Pitanje da li žene pokrivanje biraju same nema jedan odgovor koji bi obuhvatio sva iskustva. Za neke je ono svjestan lični izbor i važan dio vjerskog identiteta. Druge ga doživljavaju kao naslijeđeni porodični običaj, dok se pojedine žene suočavaju s pritiscima okoline ili zakonskim ograničenjima koja utiču na njihovu mogućnost izbora.
Žene koje same odluče nositi hidžab, nikab ili burku u tome mogu pronalaziti osjećaj pripadnosti, duhovnosti i dosljednosti vlastitim uvjerenjima. Za njih pokrivanje ne mora predstavljati ograničenje, nego način na koji žele živjeti i predstavljati se u javnosti. Njihove razloge važno je razumjeti bez pretpostavke da sve žene imaju isto iskustvo.
S druge strane, postoje društvene sredine u kojima porodica, zajednica ili vlasti nameću stroga pravila odijevanja. U takvim okolnostima žena možda nema mogućnost da slobodno odlučuje o tome hoće li se pokrivati i na koji način. Pitanje odjeće tada postaje dio šire rasprave o ličnim pravima, slobodi savjesti i položaju žena u društvu.
Zbog toga nije ispravno pretpostaviti ni da je svaka pokrivena žena prisiljena na takav izbor ni da svaka žena pokrivanje doživljava kao potpuno slobodnu odluku. Iskustva su različita i potrebno ih je posmatrati u konkretnom društvenom, porodičnom i pravnom kontekstu.
Razgovor o ovoj temi lako sklizne u predrasude ako se zanemari činjenica da odjeća ne govori sve o osobi. To što neko nosi pokrivalo ne znači da ima isti odnos prema vjeri, tradiciji ili svakodnevnom životu kao neka druga žena koja nosi isti komad odjeće. Upravo u toj raznolikosti leži smisao teme koja se često pogrešno pojednostavljuje.
Odgovor na pitanje šta muslimanke nose ispod burke, nikaba ili hidžaba zato nije nikakva tajna. Najčešće je riječ o sasvim običnoj garderobi, odabranoj prema klimi, udobnosti i ličnim navikama, dok se pravo značenje ove teme nalazi u širem razumijevanju identiteta, tradicije i slobode izbora.
