Oglasi - Advertisement

Veljko Ražnatović ponovo je skrenuo pažnju javnosti nakon rasprave koja je nastala zbog kostima bubamare koji je njegov sin nosio u vrtiću „Plavi čuperak“ u Titelu, a nova objava na društvenim mrežama pokazala je da od ranijeg stava ne odustaje.

Nakon prvog istupa, u kojem je izrazio nezadovoljstvo zbog toga što je njegov najmlađi sin Isaija u vrtićkoj aktivnosti imao kostim sa suknjicom od tila, Ražnatović je sada podijelio novi sadržaj koji dodatno pojašnjava kako on vidi ovu temu. Ovoga puta nije govorio samo o konkretnom događaju nego je prenio objavu na kojoj su prikazana dva različita modela kostima bubamare, jedan za dječake i jedan za djevojčice.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Time je praktično ponovo otvorio raspravu koja je već izazvala različite reakcije na društvenim mrežama i u medijima. Dok vrtić tvrdi da je riječ o slobodnoj dječijoj igri i izboru kostima koji djeca sama mogu odabrati, Ražnatovićev nastup pokazuje da on smatra kako takav pristup nije dobar kada je riječ o odjeći namijenjenoj dječacima i djevojčicama.

Nova objava nije donijela nove događaje iz same ustanove, ali je bila dovoljna da se vidi kako tema nije završena nakon prvobitne reakcije. Naprotiv, dijeljenjem sadržaja druge korisnice Ražnatović je još jednom podržao stav da bi kostimi za dječake i djevojčice trebalo da izgledaju drugačije, što je i ranije bila suština njegovog nezadovoljstva.

Kako je nova objava produžila već otvorenu polemiku

Na Instagram stranici „Mama sa vama“ objavljena je fotografija na kojoj se vide dvije verzije kostima bubamare. Prva varijanta predstavljena je kao kostim za dječake i sastoji se od crvene majice s crnim tufnama i krila, bez suknjice koja je bila sporna u prvobitnom slučaju. Druga varijanta oblikovana je kao haljinica i prikazana kao kostim za djevojčice.

Ražnatović je upravo tu objavu prenio na svoj profil, čime je poslao jasnu poruku da ostaje pri ranijem mišljenju. Njegov potez nije sadržavao dodatno objašnjenje ili novu svađu sa vrtićem, ali je dovoljno jasno pokazao da podržava ideju da se odjeća za dječake i djevojčice ne bi trebala prikazivati na isti način, posebno ne u predškolskoj ustanovi.

U objavi koju je prenio, autorica je kroz lični stav objašnjavala zbog čega smatra da dječaci ne bi trebali nositi suknjice, a pritom je naglasila i svoju roditeljsku odgovornost. U toj poruci se ne govori o stručnom pristupu dječijem razvoju, nego o ličnom uvjerenju jedne korisnice društvenih mreža, što je važan detalj jer se upravo takvi stavovi često prepliću sa javnim raspravama o odgoju.

Objava koju je prenio dodatno je privukla pažnju zato što nije bila tek obična reakcija na komentar, nego nastavak već poznatog neslaganja. U središtu rasprave više nije bio samo jedan kostim, nego šire pitanje koliko roditelji trebaju imati utjecaja na to kako predškolske ustanove oblikuju dječije aktivnosti i simboliku igre.

Za jedne, njegova reakcija predstavlja pravo roditelja da javno kažu kada se ne slažu s praksom ustanove. Za druge, riječ je o preosjetljivoj interpretaciji dječije igre. Upravo zbog takvog raspona mišljenja slučaj je i dalje ostao prisutan u javnosti, iako se sve prvobitno desilo u okviru vrtićkih aktivnosti koje su trebale biti svakodnevne i bezbrižne.

Šta je prethodilo novom oglašavanju

Cijela priča počela je kada je Bogdana Ražnatović došla po sina Isaiju i zatekla ga u kostimu bubamare. Prema onome što je kasnije ispričano, dio kostima bila je i suknjica od tila, što je kod Veljka izazvalo nezadovoljstvo. On je potom javno govorio o događaju i naveo da mu takav izbor nije prihvatljiv.

Njegovo prvo obraćanje otvorilo je pitanje uloge odgajatelja i načina na koji se u predškolskim ustanovama organizuju igre i kostimi. Iz vrtića je stiglo objašnjenje da djeca mogu sama birati odjeću za aktivnosti, što je za upravu bilo dio slobodne igre, dok je za Ražnatovića taj pristup bio razlog za kritiku i neslaganje.

Upravo tu nastaje razlika u interpretaciji: jedna strana u događaju vidi bezazlenu dječiju igru, a druga pitanje odgojnih principa i jasnijeg usmjeravanja djece. Iako su se stavovi razišli već u prvom talasu reakcija, nova objava pokazuje da je Ražnatović odlučio nastaviti javno braniti svoju poziciju, a ne prepustiti da se sve završi nakon prvog obraćanja.

Direktorica ustanove Jovanka Andrić također se oglasila i ponudila drugačije viđenje cijelog događaja. Ona je naglasila da je važno posmatrati sve iz perspektive dvogodišnjeg djeteta i da mališan kostim doživljava kao dio igre, a ne kao poruku koju odrasli naknadno izvode iz njegovog izbora.

Prema njenom objašnjenju, djeca u tom uzrastu spontano istražuju predmete, odjeću i situacije koje su im ponuđene. Zato je, kako je istakla, pogrešno iz jednog takvog čina izvlačiti zaključke o identitetu djeteta ili stvarati dojam da je učinjeno nešto neprimjereno. Upravo taj dio njene poruke pokazuje koliko su stavovi roditelja i vrtića udaljeni kada se isti događaj posmatra iz različitih uglova.

U cijeloj priči nema potvrde da je dječak bio prisiljen da nosi kostim koji nije želio. Prema objašnjenju ustanove, izbor je bio dio igre. S druge strane, Ražnatovićev stav ostaje usmjeren na to da odrasli, a posebno odgajatelji, ne bi smjeli ostaviti takav izbor bez jasnijeg usmjeravanja, jer on to vidi kao dio šireg odgojnog principa.

Zbog toga je kostim bubamare, koji je u početku bio samo dio jedne vrtićke aktivnosti, prerastao u mnogo širu javnu raspravu o odgoju, dječijoj slobodi i roditeljskoj osjetljivosti. Veljkova posljednja objava pokazuje da njegova reakcija nije bila prolazna, nego nastavak stava koji je odlučio javno braniti i nakon odgovora iz vrtića.

S druge strane, sama ustanova i dalje stoji iza objašnjenja da je riječ o slobodnoj dječijoj igri, bez namjere da se bilo kome nameće značenje koje dijete u tom uzrastu ne nosi na isti način kao odrasli. Upravo ta razlika u viđenju ostaje u pozadini cijelog slučaja dok se priča nastavlja kroz objave, komentare i različita tumačenja jednog naizgled običnog vrtićkog dana.