Oglasi - Advertisement

Ivana i Miloš Ilić pojavili su se 20. novembra pred Višim sudom u Negotinu, gdje je nastavljeno suđenje Dejanu Dragijeviću i Srđanu Jankoviću, optuženima za teško ubistvo dvogodišnje Danke Ilić. Njihovo prisustvo u sudnici došlo je u trenutku kada je postupak ušao u fazu u kojoj se, uz odbranu optuženih i osporavanje ranijih iskaza, iznose i svjedočenja najbližih članova porodice djevojčice čiji je nestanak u martu 2024. potresao Srbiju i privukao pažnju cijelog regiona.

Ročište je uslijedilo nakon dana kada su se pred sudom izjasnili sami optuženi. Dejan Dragijević i Srđan Janković prethodno su negirali krivicu, a njihov nastup otvorio je novu liniju osporavanja optužnice, posebno nakon tvrdnji da su ranija priznanja tokom istrage, kako navode, data pod pritiskom policije. Time je suđenje dobilo dodatnu težinu, jer se više ne vodi samo oko pitanja šta se dogodilo 26. marta 2024. u Banjskom Polju kod Bora, nego i oko toga na kojim se dokazima uopšte može zasnivati pravna istina u ovom predmetu.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Slučaj Danke Ilić od početka je nosio snažan emotivni i društveni naboj. Nestanak djeteta tog uzrasta duboko je uznemirio javnost, a činjenica da tijelo do danas nije pronađeno dodatno komplikuje postupak i ostavlja veliki prostor za dokazivanje kroz iskaze, vještačenja i druge tragove koje sud tek treba da sagleda. Upravo zbog toga se svaki novi pretres posmatra kao važna etapa u postupku koji traje dugo i u kojem nijedna strana ne odustaje od svog stava.

Roditelji djevojčice pred sudom

Dolazak Ivane i Miloša Ilića u zgradu suda izazvao je pažnju jer su oni među ključnim svjedocima koji mogu da rasvijetle posljednje trenutke prije nego što je djevojčica nestala. Prema informacijama sa ročišta, majka je govorila o trenutku u kojem je primijetila da Danke više nema na mjestu gdje ju je ostavila. Njeno svjedočenje odnosi se na vrlo kratak, ali presudan vremenski okvir, kada je, kako je navela, na trenutak skrenula pažnju kako bi drugom djetetu dala vodu.

U tom trenutku, prema njenom iskazu, kada je ponovo pogledala prema mjestu gdje je bila Danka, djevojčice više nije bilo. Nakon toga je, kako je navedeno, počela potragu po dvorištu i prostoru oko kuće. Upravo takvi detalji, premda naizgled jednostavni, u sudnici postaju dio šire slike koju vijeće mora povezati s ostalim izjavama i dokazima.

Nakon Ivane Ilić, pred sudskim vijećem govorio je i otac djevojčice Miloš Ilić. Oboje su, prema dostupnim informacijama, ostali pri stavu da se pridružuju krivičnom gonjenju optuženih. Za porodicu to znači da, osim ličnog gubitka i dugog čekanja na odgovore, prolaze i kroz postupak u kojem moraju ponovo prolaziti kroz okolnosti koje su ih već jednom razorile.

Proces u Negotinu prati se s posebnom pažnjom upravo zato što je riječ o predmetu koji je od početka opterećen velikim brojem javnih očekivanja, ali i pravnih dilema. Sud, međutim, ne odlučuje na osnovu atmosfere u javnosti, nego isključivo na osnovu činjenica koje su zakonito izvedene tokom postupka. Zbog toga su svjedočenja roditelja važna, ali ne i jedina tačka oko koje se gradi dokazna slika.

Šta tužilaštvo stavlja na teret

Prema optužnici Višeg javnog tužilaštva u Zaječaru, Dejan Dragijević i Srđan Janković terete se za teško ubistvo dvogodišnje Danke Ilić. Tužilaštvo tvrdi da su 26. marta 2024. godine u Banjskom Polju kod Bora službenim vozilom Javnog komunalnog preduzeća „Vodovod“ udarili djevojčicu, a zatim je unijeli u automobil, usmrtili i sakrili njeno tijelo. Te tvrdnje su dio optužbe, ali ne i konačno utvrđena sudska činjenica.

Upravo to čini ovaj predmet posebno osjetljivim. Kada tijelo žrtve nije pronađeno, teret dokazivanja postaje složeniji, a sud je primoran da mnogo pažljivije upoređuje sve dostupne elemente: iskaze svjedoka, izjave optuženih, procesne radnje i eventualne tragove koji mogu potvrditi ili osporiti navode tužilaštva. Zbog toga će svaki naredni korak u postupku imati veliku težinu, iako još ništa nije pravosnažno odlučeno.

Tužilaštvo ostaje pri optužnici, dok odbrana osporava odgovornost obojice optuženih. U takvoj situaciji sud je dužan da izdvoji ono što je potvrdivo od onoga što je samo tvrdnja jedne strane. Upravo zato se postupak u Negotinu odvija kroz više ročišta, uz pažljivo saslušavanje svjedoka i kontrolu svake izjave koja ulazi u spis predmeta.

Raspored ročišta pokazuje da sud ne žuri s donošenjem zaključaka. Umjesto toga, postupak se razvija kroz nekoliko etapa, što je u ovako teškim predmetima očekivano. Pored roditelja djevojčice, u ranijim i narednim fazama predviđena su i druga saslušanja, a svako od njih može uticati na to kako će sud tumačiti cjelokupan događaj iz Banjskog Polja.

Odbrana tvrdi da priznanja nisu bila dobrovoljna

Dan ranije, 19. novembra, pred sudom su se izjasnili optuženi Dejan Dragijević i Srđan Janković. Obojica su odbacila navode tužilaštva i negirala da su učestvovala u smrti djevojčice. Posebnu pažnju izazvala je njihova tvrdnja da su ranije izjave tokom istrage bile iznuđene, a ne slobodno date. To je otvorilo dodatno pitanje o zakonitosti određenih dokaza i o tome da li sud može da ih koristi u daljem postupku.

Dejan Dragijević je tokom odbrane otišao i korak dalje, iznoseći ozbiljne tvrdnje o postupanju policije. Naveo je da je nakon privođenja bio izložen fizičkom nasilju i prijetnjama, te da su mu policijski službenici stavljali kesu na glavu. Također je tvrdio da su mu oblačili pancirni prsluk kako na tijelu ne bi ostajali vidljivi tragovi udaraca. Prema njegovom iskazu, priznanje je dao tek kada više nije mogao izdržati, kako je rekao, zlostavljanje.

Te tvrdnje, važno je naglasiti, ostaju navodi optuženog i njegove odbrane. One same po sebi ne potvrđuju da je nasilje zaista počinjeno, ali otvaraju pitanje koje sud mora posebno ispitati ako želi da ocijeni da li su raniji iskazi upotrebljivi kao dokaz. U krivičnom postupku takva dilema nije sporedna, jer zakonitost pribavljanja iskaza može presudno uticati na tok i ishod cijelog predmeta.

Pored Dragijevića, i Srđan Janković je negirao da je učestvovao u ubistvu Danke Ilić. Njegova odbrana ostaje na liniji osporavanja optužnice i insistira na preispitivanju svih ranijih izjava koje su se pojavile u predmetu. Istovremeno, sud mora voditi računa i o procesnim pravima optuženih i o pravu porodice djevojčice da postupak bude vođen temeljno i bez propusta.

Poseban sloj komplikacije donijela je i informacija da otac Srđana Jankovića možda neće moći svjedočiti zbog narušenog zdravstvenog stanja. Advokat Živadin Bogdanović nakon prethodnog ročišta rekao je da je vjerovatno riječ o osobi koja nije procesno sposobna za davanje iskaza. Ipak, takvu procjenu može donijeti samo sud, uz odgovarajuću medicinsku dokumentaciju i uzimanje u obzir svih okolnosti koje mogu biti važne za postupak.

Kako se ročišta nižu jedno za drugim, pred sudom ostaje zadatak da razluči činjenice od tvrdnji i da u predmetu koji je već dugo pod pritiskom javnosti sačuva pravila postupka. Za porodicu Danke Ilić svaki novi dolazak u sudnicu znači ponovno vraćanje na dan kada je djevojčica nestala, a za sud to znači obavezu da odgovori na jedno od najtežih pitanja koje krivično pravo može postaviti.