Oglasi - Advertisement

Trnci u rukama, glavobolja i vrtoglavica simptomi su koje mnogi prvo pripisuju umoru, napetosti ili lošem položaju tijela, ali kada se počnu vraćati iz dana u dan, vrijedi zastati i ozbiljnije razmisliti o uzroku. Jedan od mogućih razloga je cervikalna spondiloza, odnosno degenerativne promjene vratnog dijela kičme, koje mogu izazvati bol, ukočenost i određene neurološke smetnje, iako ne mora svaka tegoba iz vrata poticati upravo odatle.

Mnogi ljudi provode sate za računarom, nad ekranom telefona ili u sjedećem položaju bez većeg kretanja, pa nije neobično da se vrat, ramena i potiljak počnu javljati osjećajem napetosti. U početku se takva nelagoda često pojavljuje tek povremeno, naročito nakon napornog dana, i zato je ljudi lako otpišu kao prolaznu posljedicu opterećenja.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Problem nastaje kada se tegobe ponavljaju, šire prema ramenima ili ih prate trnjenje prstiju, slabost šake i osjećaj da ruka nije potpuno “svoja”. Tada više nije riječ samo o običnoj ukočenosti poslije napornog dana, nego o signalu da treba razmotriti i druga objašnjenja, uključujući promjene na diskovima, zglobovima ili nervnim strukturama u vratnom dijelu kičme.

Posebno je važno ne oslanjati se isključivo na kućne mjere ako bol počne ometati okretanje glave, ako se utrnulost prstiju javlja sve češće ili ako se uz glavobolju pojavi vrtoglavica koja remeti ravnotežu. U takvim situacijama prvi korak nije nagađanje, nego utvrđivanje šta zaista stoji iza simptoma.

Šta je cervikalna spondiloza i kako nastaje

Cervikalna spondiloza naziv je za degenerativne promjene koje zahvataju vratni dio kičmenog stuba. One se razvijaju postepeno, najčešće tokom godina, a mogu obuhvatiti međupršljenske diskove, male zglobove i druge strukture koje omogućavaju pokretljivost vrata. U osnovi, riječ je o promjenama koje se najčešće povezuju sa starenjem.

Tokom vremena diskovi gube dio vode i elastičnosti, pa se mijenja i njihova sposobnost da ravnomjerno raspoređuju opterećenje. Uz to se mogu razviti koštani izraštaji, poznati kao osteofiti, što kod nekih osoba izaziva bol i ukočenost, dok kod drugih ne daje gotovo nikakve simptome. Upravo zato prisustvo promjena na snimku ne znači automatski i izražene tegobe.

Zanimljivo je da se degenerativne promjene često otkriju sasvim slučajno, tokom snimanja koje je urađeno iz drugog razloga. To znači da rendgenski ili magnetni nalaz sam po sebi nije dovoljan da objasni sve što osoba osjeća. Ljekar mora procijeniti koliko se radiološki nalaz uklapa u simptome i kliničku sliku, jer nije svaka promjena na vratnoj kičmi razlog za ozbiljne tegobe.

Starija životna dob jedan je od glavnih faktora povezanih s ovim stanjem, ali nije jedini. Nasljedna sklonost, ranije povrede vrata i dugogodišnja mehanička opterećenja također mogu igrati određenu ulogu. Dugotrajno sjedenje i loš položaj glave mogu dodatno pogoršati mišićnu napetost, ali sami po sebi ne znače da je osoba razvila spondilozu.

Važno je razlikovati ovu vrstu degenerativnih promjena od drugih stanja koja zahvataju kosti i mišiće. Osteoporoza, naprimjer, znači smanjenu čvrstoću kostiju i veći rizik od prijeloma. Iako se kod iste osobe mogu javiti i spondiloza i osteoporoza, njihov nastanak, posljedice i način liječenja nisu isti.

Kada su trnjenje, glavobolja i vrtoglavica povezani s vratom

Jedan od čestih obrazaca kod problema s vratnom kičmom jeste bol koji se ne zadržava samo u vratu, nego se širi prema ramenima, lopaticama ili rukama. Ako degenerativne promjene pritisnu nervni korijen, mogu se javiti trnjenje, utrnulost, peckanje ili slabost određenih mišića. Takvo stanje naziva se cervikalna radikulopatija.

Osoba tada može primijetiti da pojedini prsti gube osjetljivost ili da je otežano obavljanje uobičajenih pokreta šakom. U nekim slučajevima bol ide od vrata prema ramenu i niz jednu ruku, a raspored simptoma zavisi od toga koji je nerv zahvaćen. Takva slika može djelovati zbunjujuće, posebno ako se tegobe pojave postepeno i bez jasnog povoda.

Ipak, trnjenje ruku ne znači nužno da je problem u vratu. Slične smetnje mogu nastati zbog pritiska na periferne nerve, sindroma karpalnog tunela, dijabetesa, manjka određenih vitamina i drugih zdravstvenih stanja. Zato je važno posmatrati gdje se utrnulost javlja, koliko traje i da li je praćena dodatnim simptomima.

Glavobolja se također može vezati za poremećaje u vratnoj regiji. Kod cervikogene glavobolje bol potiče iz struktura vrata i često se osjeća u potiljku, uz mogućnost širenja prema drugim dijelovima glave. Takva glavobolja nerijetko je povezana s pokretima vrata ili ograničenom pokretljivošću, ali to nije jedini mogući uzrok bola u glavi.

Većina glavobolja ipak ne nastaje zbog cervikalne spondiloze. Migrena, tenzijska glavobolja, loš san i brojna druga stanja mogu davati sličnu sliku, pa je za razlikovanje često potrebno detaljno razgovarati o simptomima i, po potrebi, uraditi dodatne pretrage. Vrtoglavica je dodatno složen simptom jer može izgledati kao okretanje prostora, nestabilnost ili osjećaj gubitka ravnoteže.

Uzroci vrtoglavice su brojni: od poremećaja unutrašnjeg uha i promjena krvnog pritiska do djelovanja određenih lijekova i različitih neuroloških stanja. Ponekad se spominje i vrtoglavica povezana s vratom, ali takav zaključak zahtijeva oprez jer je prije toga potrebno isključiti druge moguće uzroke. Nije opravdano svakoj osobi s ukočenim vratom i vrtoglavicom pripisati isti mehanizam nastanka tegoba.

Klinički pregled može obuhvatiti procjenu pokretljivosti vrata, mišićne snage, refleksa, osjeta i koordinacije. Na osnovu toga ljekar odlučuje treba li uraditi rendgenski snimak, magnetnu rezonancu ili neku drugu dijagnostiku. Nije svakoj osobi s bolom u vratu potrebno snimanje, ali je važno da se ozbiljniji simptomi ne zanemare.

Liječenje cervikalne spondiloze ne podrazumijeva automatski operaciju. Veliki broj osoba uspijeva kontrolisati tegobe konzervativnim pristupom, koji može uključivati fizioterapiju, vježbe, odgovarajuće lijekove i promjene svakodnevnih navika. Fizioterapija se obično usmjerava na pokretljivost, jačanje mišića vrata i ramenog pojasa te smanjenje opterećenja bolnih struktura.

Lijekovi protiv bola mogu biti dio terapije kada ih ljekar procijeni prikladnim, a njihov izbor zavisi od drugih bolesti, postojeće terapije i mogućih neželjenih efekata. Hirurško liječenje ostaje rezervisano za odabrane slučajeve, naročito kada postoji značajan pritisak na nervne strukture, progresivni neurološki deficit ili drugi nalazi koji zahtijevaju operativno zbrinjavanje.

I svakodnevne navike mogu pomoći da vrat bude manje opterećen. Prilikom rada za računarom korisno je da ekran bude postavljen tako da glava ostane u neutralnijem položaju, jer dugotrajno gledanje prema dolje povećava napetost mišića. Redovno razgibavanje, hodanje i aktivnosti prilagođene kondiciji mogu doprinijeti boljem funkcionisanju mišićno-koštanog sistema, ali osobe s izraženim simptomima ne bi trebalo same da započinju vježbe za vrat bez savjeta stručnjaka.

Važnu ulogu ima i položaj tokom spavanja. Jastuk bi trebalo da pruža udoban oslonac glavi i vratu bez pretjeranog savijanja, ali ne postoji jedno rješenje koje odgovara svima. Također, treba biti oprezan s naglim manipulacijama vrata i agresivnim masažama, naročito ako su prisutni vrtoglavica, slabost ili druge neobične neurološke smetnje.

Povremena ukočenost nakon dugog sjedenja ne mora značiti ozbiljnu bolest, ali uporno trnjenje ruku, ponavljajuće glavobolje i vrtoglavicu ne treba automatski pripisivati samo umoru. Kada se simptomi vraćaju, pogoršavaju ili ometaju svakodnevni život, potrebno je potražiti medicinsku procjenu i utvrditi šta ih zaista izaziva.