Građani Bosne i Hercegovine i Srbije koji putuju prema Hrvatskoj i drugim zemljama Evropske unije sve češće se suočavaju s novim pravilima na granici, nakon što je počeo da se primjenjuje evropski sistem ulaska i izlaska, poznat kao EES. Umjesto dosadašnjeg oslanjanja na pečate u pasošu, prelazak se sada evidentira digitalno, uz biometrijsku provjeru i preciznije praćenje vremena provedenog u šengenskom prostoru.
Za mnoge putnike iz regiona to nije tek tehnička promjena, nego nova obaveza koju moraju razumjeti prije nego što sjednu u automobil, autobus ili krenu na aerodrom. Oni koji redovno putuju zbog posla, porodičnih posjeta, turističkih odlazaka ili kratkih boravaka u zemljama Evropske unije sada moraju voditi računa ne samo o važenju pasoša, nego i o ranije iskorištenim danima boravka.
EES je uveden postepeno od 12. oktobra 2025. godine, dok je njegova potpuna primjena na vanjskim granicama država učesnica počela 10. aprila 2026. godine. Sistem se odnosi na putnike iz zemalja koje nisu članice Evropske unije, a koji ulaze radi kratkotrajnog boravka. Iako se pravila putovanja nisu ukinula niti su građani automatski ostali bez prava na ulazak, način provjere i evidencije sada je znatno drugačiji.
U praksi to znači da se granica više ne posmatra samo kroz pečat u dokumentu, nego kroz elektronsku evidenciju koja čuva podatke o ulasku, izlasku i trajanju boravka. Taj pristup nadležnima daje precizniji pregled kretanja putnika, a istovremeno putnicima nameće potrebu da budu bolje informisani o vlastitom statusu prije svakog putovanja.
Kako izgleda nova granična procedura
Najveća razlika za većinu putnika je u tome što se podaci više ne oslanjaju prvenstveno na ručno evidentiranje pečata. Novi sistem prikuplja podatke o identitetu, informacijama iz pasoša, mjestu i vremenu prelaska granice, a u određenim slučajevima i biometrijske podatke. Time se stvara detaljnija elektronska slika o tome kada je neko ušao u državu i koliko je dugo tamo boravio.

Za putnike koji ne trebaju vizu za kratkotrajni boravak predviđeno je fotografisanje lica i uzimanje četiri otiska prstiju. Ovaj korak je naročito važan pri prvom prelasku granice nakon uvođenja sistema, jer tada registracija može potrajati duže nego ranije. Nije isto da li putnik dolazi prvi put ili je njegov profil već upisan u bazu; upravo ta razlika može uticati na trajanje kontrole na samom prelazu.
Posebna pravila odnose se na djecu mlađu od dvanaest godina, od kojih se ne uzimaju otisci prstiju. To, međutim, ne znači da su oslobođena ostalih provjera. Njihovi dokumenti i pravo na ulazak i dalje se kontrolišu, pa porodice koje putuju s djecom trebaju računati na to da postupak može biti drugačiji za svakog člana grupe, zavisno od uzrasta i statusa.
Nisu, ipak, svi odrasli putnici obuhvaćeni istim režimom. Osobe koje imaju odgovarajuće dozvole boravka ili vize za dugotrajni boravak mogu biti izuzete od registracije kroz EES. Presudan je njihov pravni status, a ne samo činjenica da dolaze iz Bosne i Hercegovine ili Srbije. Zato je važno imati dokumente kojima se potvrđuje pravo na boravak, naročito kada neko putuje u zemlju u kojoj već ima regulisan status.
Pravilo od 90 dana ostaje isto, ali je nadzor precizniji
Jedno od najvažnijih pitanja za putnike iz regiona jeste koliko dugo mogu ostati u državama koje primjenjuju zajednička pravila kratkotrajnog boravka. Uvođenje EES-a nije promijenilo osnovno ograničenje od 90 dana unutar bilo kojeg perioda od 180 dana. Ono što se mijenja jeste način na koji se taj boravak prati. Umjesto da se raniji ulasci i izlasci utvrđuju uglavnom pregledom pečata, sada se svi relevantni podaci nalaze u elektronskom sistemu.

To je posebno važno za ljude koji tokom godine više puta odlaze u inostranstvo na kraće periode. Svako pojedinačno putovanje može djelovati bezazleno, ali se svi dani sabiraju prilikom provjere ukupnog boravka. Putnik koji često odlazi u Hrvatsku, a zatim nastavlja prema drugim državama šengenskog prostora, mora posmatrati cijeli period, a ne samo posljednji ulazak.
Važno je i to da prelazak iz jedne šengenske države u drugu ne znači novi početak dozvoljenog boravka. Ako osoba provede određeni broj dana u Hrvatskoj pa nastavi put prema Austriji ili Njemačkoj, ne dobija dodatnih 90 dana samo zato što je prešla unutrašnju granicu unutar tog prostora. Vrijeme se računa prema zajedničkim pravilima, što mnogi putnici i dalje potcjenjuju.
Pogrešno računanje dana može dovesti do problema na granici i kasnije, jer elektronska evidencija omogućava precizniji uvid u to koliko je neko zaista boravio u određenoj državi ili u šengenskom prostoru u cjelini. Zbog toga se putnicima preporučuje da prije svakog odlaska provjere koliko su dana već potrošili, posebno ako više puta godišnje putuju bez dugoročnog boravka ili posebne dozvole.
Zašto na pojedinim prelazima može biti dužeg čekanja
Nova procedura ne utiče samo na pravila, nego i na tempo prolaska kroz granične prelaze. Kada veći broj ljudi prvi put prolazi kroz biometrijsku registraciju, postupak može potrajati duže. To se posebno osjeti na frekventnim prelazima, gdje se u istom vremenskom periodu okuplja veliki broj automobila i autobusa. U takvim situacijama administrativna obaveza direktno se pretvara u produženo čekanje.

Za porodice s malom djecom, starije putnike i sve one koji putuju na duže udaljenosti, to može značiti dodatni umor i promjenu planiranog rasporeda. Na granici se zato često savjetuje raniji polazak, naročito tokom praznika i perioda pojačanog saobraćaja. U takvim danima razlika između planiranog i stvarnog vremena putovanja može biti znatna, čak i kada je dokumentacija uredna.
Poseban značaj to ima za građane Bosne i Hercegovine, ali i Srbije, jer je Hrvatska za mnoge prvi korak prema ostatku Evropske unije. Kroz tu granicu svakodnevno prolaze ljudi koji posjećuju rodbinu, idu na odmor ili nastavljaju put prema Sloveniji, Austriji i Njemačkoj. Vrijeme izgubljeno na prvom prelazu često utiče na cijeli ostatak putovanja, pa informacije o novom sistemu postaju praktično važne i za one koji često putuju i za one koji to čine rijetko.
Ipak, dodatna registracija ne znači automatski odbijanje ulaska. EES ne uvodi novu obavezu vize za one koji već imaju pravo na bezvizno putovanje, niti sam po sebi mijenja osnovne uslove ulaska. Nadležni i dalje provjeravaju putnu ispravu i druge propisane uslove, a novi sistem samo preciznije bilježi ono što se već dešava na granici.
Zbog toga putnici treba da budu informisani prije polaska i da ne računaju samo na naviku stečenu ranijih godina. Posebno se to odnosi na one koji više puta godišnje putuju na kratke boravke, jer novi sistem mnogo jasnije pokazuje koliko je vremena već iskorišteno. U takvim okolnostima dobra priprema postaje jednako važna kao i samo putovanje.
Za mnoge građane Bosne i Hercegovine i Srbije to znači da će prelazak granice ubuduće biti nešto sporiji i formalniji, barem dok se sistem potpuno ne ustali. Nakon prve registracije, naredni prolazi mogu biti jednostavniji, ali samo ako su podaci uredno evidentirani i ako putnik ne prekorači dozvoljeni broj dana. Upravo tu se danas nalazi najveća promjena u odnosu na ranije godine: putovanje ostaje isto, ali je svaki ulazak i izlazak vidljiviji nego prije.







