Paprike se u stanu mogu ispeći uz znatno manje dima ako se iskoristi jednostavan postupak s vodom u donjoj posudi električnog roštilja, a upravo taj detalj mnogima olakšava pripremu zimnice u septembru, kada na pijacama stiže najveća ponuda za ajvar, zamrzavanje i svakodnevna jela.
Za domaćinstva koja žive u stanu, sezona pečenja paprika često znači i borbu s mirisom koji se širi kuhinjom, ostaje na zavjesama i ulazi u svaki ugao prostora. Za razliku od dvorišta, gdje se ovakav posao može obaviti uz peć ili drugi tradicionalni izvor toplote, gradski uslovi traže drugačije rješenje.
Zato se kao praktična opcija izdvaja električni roštilj, naročito ako se koristi na terasi i ako uređaj ima dublju posudu ispod rešetke.
U izvornom opisu ovog načina pripreme naglašava se da se posuda prije uključivanja treba napuniti hladnom vodom, i to do nivoa koji je propisao proizvođač. Tek tada paprika ide na rešetku. Na taj način se smanjuje stvaranje dima tokom pečenja, što je posebno važno u zgradama gdje bi svaki jači dim mogao smetati i komšijama, a ne samo onima koji u kuhinji rade posao.
Pečena paprika nije važna samo zbog zimnice. U mnogim kućama ona je dio doručka, večere ili priloga uz druga jela, pa se tokom jeseni priprema u većim količinama. Zato se svaki korak računa: od izbora uređaja, preko rasporeda paprika na rešetki, do načina na koji će se one kasnije ostaviti da omekšaju i lakše se oljušte.
Ako se posao radi nepažljivo, prostor brzo postane zasićen dimom, a čišćenje nakon pečenja traje duže nego sama priprema.
Zato se u praksi pokazuje da je važna i organizacija rada. Paprike treba oprati, dobro osušiti i slagati u jednom sloju, bez nagomilavanja i bez pokušaja da se posao ubrza gomilanjem plodova jedan preko drugog. Kada su paprike zbijene, dio njih ostaje nedovoljno pečen, dok drugi dio može zagorjeti. U takvoj situaciji rezultat je slabiji, a miris jači. Jedan red na rešetki daje ravnomjernije pečenje i bolju kontrolu nad toplinom.
Voda ispod rešetke mijenja tok pečenja
Najvažniji trik iz ovog postupka odnosi se upravo na posudu s vodom. Kod modela električnog roštilja koji imaju dublji donji dio, voda se sipa prije nego što se uređaj uključi. Kako se paprike peku, ta voda pomaže da se smanji količina dima koja bi inače nastajala tokom kontakta kože paprike s toplinom.
To je naročito korisno na terasi, gdje se dim ipak lakše rasprši, ali i u situacijama kada je važno da se ne optereti unutrašnji prostor stana.
Uobičajena greška je i predugo držanje paprika na visokoj temperaturi. Cilj pečenja nije da plod izgori, nego da mu se kožica dovoljno ispeče i odvoji od mesa. Kada se paprike ravnomjerno okreću, proces postaje kontrolisaniji, a kasnije ljuštenje mnogo jednostavnije. Time se smanjuje i potreba za dodatnim struganjem zagorjelih dijelova, što zna biti mukotrpan posao u kuhinji.
Izvorni tekst jasno navodi i da se pri kupovini ne mora insistirati na savršeno ravnim paprikama. I kvrgave, savijene ili nepravilne paprike mogu biti sasvim dobre za pečenje, ako su zdrave i kvalitetne. Na rešetki se toplota prenosi dovoljno ravnomjerno da i takvi plodovi mogu poslužiti isto kao i oni pravilnijeg oblika.
To je korisno domaćinstvima koja kupuju veću količinu paprika i žele iskoristiti sve što je dobro, a ne samo ono što izgleda uredno na prvi pogled.
Šerpa, poklopac i krpa pomažu poslije pečenja
Nakon što paprika dobije potrebnu boju i omekša na površini, posao se ne završava na roštilju. Pečene paprike treba odmah prebacivati u šerpu s debljim dnom i poklopiti. Preko poklopca se zatim stavlja vlažna kuhinjska krpa, jer zatvoren prostor i para koja se zadržava unutra dodatno pomažu da se kožica odvoji od mesa paprike. Taj korak ne zahtijeva posebnu opremu, ali znatno olakšava završnicu pripreme.
Time se, prema opisu ovog načina pripreme, izbjegava nepotrebno spaljivanje kožice samo radi lakšeg ljuštenja. Dovoljno je da paprika bude pravilno oprljena, nakon čega zatvaranje u šerpu odradi svoj dio posla. Za mnoge je upravo to najpraktičniji dio cijelog procesa, jer smanjuje nered, zadržava toplinu i olakšava kasniju obradu većih količina plodova.
Ako stan nema terasu, mogućnosti su uži skup rješenja. U takvim okolnostima može postojati potreba da se paprike peku u zatvorenom prostoru, ali tada ventilacija i sigurnost postaju još važniji. Izvor navodi da snažan aspirator može pomoći, ali ako uslovi nisu odgovarajući, sigurnija i praktičnija alternativa može biti pečenje u rerni.
Ona možda ne daje isti efekat kao otvoreni plamen ili roštilj, ali može biti uredniji način da se obavi posao bez pretvaranja cijele kuhinje u improvizovano mjesto za pečenje.
Za domaćinstva koja tek ulaze u sezonu zimnice, to znači da pečenje paprika ne mora odmah značiti i višednevno provjetravanje stana. Uz pravilno raspoređene paprike, dovoljno vode u predviđenoj posudi i pažljivo okretanje, dim se može zadržati pod kontrolom, a kuhinja ostati upotrebljiva i nakon završetka rada. Nakon toga ostaje ljuštenje, pakovanje ili slaganje u tegle i zamrzivač, zavisno od toga kako je domaćinstvo planiralo iskoristiti urod.
U cijelom postupku najviše koristi imaju oni koji ne žure. Kada se paprike okreću postepeno, kada se ostavi dovoljno prostora između njih i kada se nakon pečenja odmah zatvore u šerpu, dobijaju se ravnomjernije oprljeni plodovi i manje mirisa koji se širi po stanu. To je jednostavan kućni trik, ali i podsjetnik da dobar rezultat često zavisi od nekoliko pažljivo izvedenih poteza, a ne od komplikovanih rješenja.
