Krtice u bašti za kratko vrijeme mogu pretvoriti uredan travnjak i pažljivo uređene gredice u mrežu humki, pa se mnogi vlasnici dvorišta okreću prirodnim rješenjima kako bi ih udaljili bez upotrebe agresivnih sredstava.
Za mnoge ljude bašta nije samo dio parcele oko kuće, nego prostor u kojem se odmara, pije kafa, provodi vrijeme s porodicom i ulaže trud da sve izgleda skladno. Kada se na travnjaku počnu pojavljivati sitne gomilice zemlje, taj utisak urednosti nestaje brže nego što se očekuje, a problem postaje vidljiv gotovo iz dana u dan.
Ipak, krtice nisu samo neželjeni gost koji kvari izgled dvorišta. One imaju i svoju ulogu u prirodnom lancu, jer se kreću ispod površine, kopaju tunele i hrane organizmima koje pronalaze u vlažnom tlu. U toj ishrani nalaze se gliste, larve i insekti, pa ih dio stručnjaka ne posmatra isključivo kao štetočine, nego i kao životinje koje utiču na prozračivanje zemlje i promjenu njene strukture.
Zbog toga se i savjeti za njihovo udaljavanje uglavnom kreću u smjeru rasterivanja, a ne uništavanja. Vlasnici bašta najčešće traže rješenja koja neće naštetiti biljkama, korisnim organizmima u zemlji niti samom tlu. Upravo zato su jednostavni trikovi iz kućne radinosti i dalje među najčešće pominjanim načinima borbe protiv krtičnjaka.
Kako krtice ostavljaju tragove u zemlji
Krtice se vrlo rijetko vide, ali su njihovi tragovi upadljivi. Na površini tla ostaju male humke, a ispod njih mreža tunela koju životinja širi u potrazi za hranom. Najaktivnije su onda kada je zemlja vlažna i laka za kretanje, jer tada i lakše pronalaze organizme kojima se hrane.
To objašnjava zašto se problemi u bašti često pojačavaju u periodima kada je tlo mekše i pogodnije za kopanje. U takvim uslovima humke mogu niknuti praktično preko noći, a vlasnicima ostaje da biraju između strpljenja, ponovljenih pokušaja i mjera koje neće unijeti dodatnu štetu u okoliš. Zbog toga je tema krtica za mnoge istovremeno i praktična i estetska, ali i pitanje odnosa prema prirodi u neposrednom prostoru oko kuće.
U praksi se najviše oslanja na ono što krticama smeta: mirise, vibracije i osjećaj prisustva koje doživljavaju kao prijetnju. U tome i leži razlog zbog kojeg prirodna rješenja često imaju prednost nad hemijskim sredstvima. Ona ne mijenjaju samo ponašanje životinje, nego čuvaju i zemljište, biljke i druge stanovnike bašte koji su dio istog malog ekosistema.
Jedna od metoda koja se često prenosi među vlasnicima bašta oslanja se na običnu plastičnu flašu. Kada se njen gornji dio ubaci u otvor krtičnjaka, vjetar proizvodi zvuk i podrhtavanje koje životinjama ne odgovara. Ovo rješenje je jednostavno, ne traži posebne troškove i može biti korisno na otvorenim prostorima gdje stalno postoji propuh.
Druga često spominjana mogućnost je vata natopljena limunovim sokom. Jak citrusni miris za krtice je neugodan, pa se, prema ovim savjetima, životinje povlače iz hodnika gdje osjete takvu aromu. Sličan učinak može imati i mješavina surutke i mlaćenice u omjeru 3:1, jer fermentacijom stvara intenzivan miris koji im ne prija.
Ricinusovo ulje se među prirodnim sredstvima izdvaja kao posebno praktično. Tri kašike ulja miješaju se s litrom vode, a zatim se tom tekućinom polijevaju otvori u zemlji. Miris koji se širi djeluje kao prirodni repelent i, prema opisu metode, tjera krtice da potraže drugo mjesto za kretanje ispod površine.
Zanimljivo je i rješenje s psećom dlakom. Kuglice napravljene od dlake stavljaju se u krtičnjake, a krtice ih doživljavaju kao znak da je u blizini predator. Zbog tog instinktivnog straha, navodi se, napuštaju područje. Metoda je bezopasna i posebno praktična za one koji u kući imaju psa, jer se oslanja na ono što životinja prirodno prepoznaje kao prijetnju.
Strpljenje je važnije od brzog rezultata
Bez obzira na to za koju se metodu neko odluči, zajednička poruka ostaje ista: ništa od toga ne djeluje odmah. Krtice ne napuštaju teren poslije prvog pokušaja, pa je potrebno ponavljati postupak i biti uporan. Zato se ovi savjeti više oslanjaju na dosljednost nego na brza rješenja koja bi preko noći uklonila problem.
Uspjeh često zavisi i od toga koliko je dvorište već zahvaćeno i koliko dugo su životinje prisutne. Ako je mreža tunela razvijena, potrebno je više vremena da se krtice povuku. Zbog toga se preporučuje kombinovanje više prirodnih mjera, umjesto oslanjanja samo na jednu opciju i očekivanja da će ona sama riješiti cijeli problem.
Nakon toga slijedi posao koji je za vlasnike bašte često jednako važan kao i samo tjeranje krtica. Rupe treba popuniti, zemlju izravnati, a oštećene biljke zamijeniti novima. Tek tada prostor ponovo dobija izgled kakav je imao prije pojave podzemnih tunela i gomilica zemlje.
U cijelom postupku ostaje važna i šira slika: krtice jesu neugodan gost u dvorištu, ali su istovremeno dio prirodnog sistema koji funkcioniše ispod površine zemlje. Zbog toga se naglasak stavlja na humane načine udaljavanja, kako bi se sačuvala i bašta i ravnoteža u njoj.
Za one koji vole uređeno dvorište to znači dodatni posao, ali i podsjetnik da se bašta stalno mijenja i da traži pažnju. Kada se prirodna sredstva koriste pažljivo i uporno, rezultat nije samo uredniji travnjak, nego i mirniji odnos prema onome što se dešava tik ispod površine zemlje.
