Mišo Kovač je tokom posljednjih godina života i karijere prolazio kroz niz teških zdravstvenih problema, a iza legendarnog statusa i brojnih hitova ostala je priča o čovjeku koji se dugo borio s bolestima srca, pluća i upornim bolovima, uz dodatni teret porodičnih tragedija.
Publika ga pamti po snažnom glasu, emotivnoj interpretaciji i pjesmama koje su obilježile generacije, ali njegov privatni život bio je daleko od jednostavnog. Zdravstvene poteškoće vraćale su ga u bolnice više puta, a svaka nova epizoda podsjećala je koliko je njegovo tijelo bilo opterećeno dugogodišnjim bolestima i prethodnim intervencijama.
U toj priči posebno se izdvajaju srčani problemi, operacija s ugrađena tri bajpasa, zatim hronična bolest pluća i infekcije koje su ga ponovo i ponovo vraćale pod nadzor ljekara. Uz sve to, nosio je i uspomene na teške porodične gubitke koji su dodatno obilježili njegovu životnu sudbinu.
Srce koje je tražilo hitnu pomoć
Jedan od najtežih trenutaka u njegovom zdravstvenom dosjeu dogodio se u junu 2011. godine, kada je Mišo Kovač doživio ozbiljan srčani udar i morao biti hitno operisan. Srčani problemi kod njega nisu bili nova pojava, jer je i ranije imao infarkt nakon kojeg su mu ugrađena dva stenta, što je trebalo poboljšati protok krvi kroz sužene koronarne arterije.
Međutim, kasniji nalazi pokazali su da su krvni sudovi koji snabdijevaju srce bili ozbiljno oštećeni. Zbog takvog stanja ljekari u Kliničkom bolničkom centru Zagreb odlučili su se za operativni zahvat tokom kojeg su mu ugrađene tri koronarne premosnice, poznatije kao bajpasi. To je složena kardiohirurška procedura kojom se zaobilaze suženi ili začepljeni dijelovi arterija kako bi krv ponovo mogla nesmetano dolaziti do srčanog mišića.
Operacija je trajala nekoliko sati, a nakon nje bio je smješten na intenzivnu njegu. Iako je situacija u startu djelovala ozbiljno, prve informacije nakon zahvata ulijevale su dozu optimizma. Samo nekoliko dana kasnije mogao je ustajati i hodati bolničkim hodnicima, što je bio znak da oporavak ide u dobrom smjeru.
Kardiohirurg doc. dr. Vedran Ćorić tada je potvrdio da se poznati pacijent osjeća dobro, a i sam pjevač je zamolio medije i javnost da mu omoguće mir tokom oporavka. Taj period pokazao je koliko su mu, pored medicinske njege, bili potrebni tišina i povlačenje iz svakodnevice da bi tijelo nakon velikog zahvata imalo vremena da se stabilizuje.
Bolovi koji nisu bili vezani samo za srce

Već nekoliko mjeseci nakon operacije srca, u septembru 2011. godine, Kovač je ponovo morao u bolnicu, ovoga puta zbog dugotrajnih i izrazito neugodnih bolova u predjelu vrata i lica. Hospitalizovan je na neurohirurškom odjelu Kliničke bolnice Dubrava, gdje su ljekari pokušavali utvrditi šta je uzrokovalo tegobe koje su ga iscrpljivale godinama.
Prema tadašnjim informacijama, bolovi su bili povezani s velikim ušnim živcem, koji prenosi osjet iz dijela vrata i područja oko uha. Oštećenje ili nadraženost tog živca može izazvati dugotrajnu bol i neugodne senzacije, a u njegovom slučaju prethodni pokušaji liječenja nisu donijeli dovoljno olakšanja. Ljekari su razmatrali više mogućih uzroka, uključujući upalne promjene, posljedice ranijih povreda i promjene na samom živcu.
U tom trenutku nije bilo moguće sa sigurnošću potvrditi šta je izazivalo tegobe, pa je liječenje nastavljeno terapijom lijekovima i daljnjim praćenjem stanja. Takvi bolovi mogu dugo trajati i iscrpiti pacijenta ne samo fizički, nego i psihički, naročito kada se ne može brzo doći do jasnog odgovora zašto se javljaju.
Za čovjeka koji je navikao da nastupa pred hiljadama ljudi, borba s bolom iza zatvorenih bolničkih vrata imala je sasvim drugačiji ritam. Umjesto reflektora i publike, njegova svakodnevica povremeno se svodila na preglede, terapije i čekanje da organizam reaguje na liječenje.
Pluća kao nova tačka ranjivosti
Nakon srčanih i neuroloških tegoba, godine koje su uslijedile donijele su mu nove probleme s disajnim sistemom. U februaru 2019. godine proveo je približno tri sedmice u bolnici zbog teške infekcije pluća, a prema informacijama objavljivanim u medijima, tom stanju prethodili su dugotrajna prehlada i virusna infekcija. Imao je poteškoće sa sinusima i otežano disanje, što je ukazivalo na ozbiljnije pogoršanje zdravstvenog stanja.
Dodatnu pažnju privukla je informacija da je nekoliko mjeseci ranije, u decembru 2018. godine, nastupio u Splitu iako je, prema tadašnjim izvještajima, imao temperaturu višu od 39 stepeni. Takav napor za organizam koji se već bori s infekcijom može dodatno povećati iscrpljenost, zbog čega je kasniji boravak u bolnici bio ozbiljno upozorenje koliko brzo respiratorni problemi mogu eskalirati.
Nakon višesedmičnog liječenja infekcija je stavljena pod kontrolu i stanje se postepeno stabilizovalo. Ipak, pokazalo se da tegobe s plućima nisu bile prolazna epizoda. Kod njega je javno potvrđena i hronična opstruktivna bolest pluća, poznata kao HOBP ili KOPB, oboljenje koje dugoročno otežava protok zraka kroz disajne puteve i čini disanje sve zahtjevnijim.

Kod osoba s ovom dijagnozom simptomi se obično razvijaju postepeno, a u početku ih je lako pripisati starosti, umoru ili slabijoj kondiciji. Među najčešćim znakovima su otežano disanje, dugotrajan kašalj, iskašljavanje sluzi, zviždanje u grudima i smanjena fizička izdržljivost. U težim fazama bolest može tražiti bolničko liječenje, dodatni kiseonik i pažljiv nadzor ljekara, posebno tokom pogoršanja izazvanih infekcijama.
U oktobru 2021. godine Mišo Kovač ponovo je bio hospitalizovan na Klinici za pulmologiju Kliničkog bolničkog centra Split zbog pogoršanja hronične bolesti pluća. Tada je praćena njegova respiratorna funkcija, a kasnije je saopćeno da se stanje stabilizovalo i da su nalazi pokazivali poboljšanje. Iako HOBP nije moguće u potpunosti izliječiti, tok bolesti se može držati pod kontrolom uz terapiju, rehabilitaciju i izbjegavanje čimbenika koji dodatno oštećuju pluća.
Posljednja velika iskušenja i porodična bol
Krajem 2021. godine suočio se i s infekcijom koronavirusom, u vrijeme kada je pandemija posebno pogađala starije ljude i pacijente s hroničnim bolestima. Mediji su tada objavili da je nakratko hospitalizovan i da mu je bila potrebna kiseonička podrška. Prema pisanju portala 24sata, ta potreba bila je povezana s njegovom postojećom hroničnom plućnom bolešću, a ne s posebno teškim simptomima koronavirusa.
U novembru 2023. godine ponovo je završio u bolnici, nakon što je iz Podstrane, gdje živi sa suprugom Lidijom, prevezen u splitsku ustanovu zbog visoke temperature i nekoliko dana izražene slabosti. Zbog ranije dijagnostikovane HOBP ljekari su odlučili da je potreban dodatni oprez, pa je primljen na odjel pulmologije KBC-a Split. Njegova kćerka Ivana tada je poručila da nema razloga za paniku, dok su i ljudi bliski porodici isticali da je važno što se nalazi pod stručnim nadzorom.
Za pacijente s teškim plućnim bolestima čak i temperatura i obična respiratorna infekcija mogu predstavljati ozbiljan rizik. Zato je u njegovom slučaju svako novo pogoršanje tražilo brzu reakciju, a bolnica je postajala mjesto gdje su se vodili najvažniji zdravstveni pregovori njegove svakodnevice.
Iza svih tih zdravstvenih epizoda stajala je i mnogo dublja, lična bol. Godine 1992. izgubio je sina Edija, što je za njega bio jedan od najtežih udaraca u životu. Kasnije je otvoreno govorio o depresiji, povlačenju iz svakodnevice i sedativima koje je u određenim periodima uzimao. Ta tuga kulminirala je 1999. godine, kada je pokušao sebi oduzeti život pucanjem u grudi, a ljekari su ga tada uspjeli spasiti.
Tokom kasnijih godina važan oslonac bila mu je supruga Lidija, uz koju je prolazio kroz operacije, hospitalizacije i oporavke. Njena podrška, kao i blizina porodice, pratila ga je u periodima kada su mu bili potrebni mir, njega i svakodnevna briga. U isto vrijeme, publika ga je i dalje doživljavala kao jednog od najprepoznatljivijih glasova ovog prostora, izvođača čije su pjesme ostale povezane s emocijama, gubitkom i uspomenama koje ne blijede lako.
Njegov životni put ostaje obilježen velikim uspjesima, ali i nizom borbi koje su se odvijale daleko od pozornice. U tom spoju umjetničke snage i lične ranjivosti ostala je slika čovjeka koji je kroz godine prolazio kroz teške dijagnoze, bolničke sobe i porodične gubitke, dok je njegovo ime i dalje ostajalo duboko upisano u muzičko pamćenje generacija.






