Sutra se obilježava Sveti apostol Matija, praznik koji Srpska pravoslavna crkva i vjernici proslavljaju 22. avgusta, a uz njega se u narodnoj tradiciji vezuje i posebno vjerovanje o novcu, dugovima i obavezama koje se ne bi smjele predugo odgađati.
Iako nije riječ o jednom od najvećih crkvenih praznika, ovaj dan je kroz vijekove dobio posebno mjesto u običajima i porodičnim pričama. U fokusu nisu samo vjerski sadržaj i pomen apostola, nego i praktična poruka koja se prenosi s generacije na generaciju: ne ostavljati dugove, nesporazume i neriješene obaveze da predugo čekaju.
Praznik ove godine pada tokom Gospojinskog posta, koji traje od 14. do 28. avgusta i posvećen je Presvetoj Bogorodici. To je najkraći od četiri velika višednevna posta, ali se u crkvenoj praksi smatra veoma strogim, pa se vjernici podsjećaju da se ne radi samo o hrani, nego i o unutrašnjem miru, molitvi, smirenju i odnosu prema drugima.
U tom spoju crkvenog predanja i narodnog običaja nastala je i zanimljiva simbolika vezana za novac. Zato se za ovaj datum često kaže da nije dobro dočekati ga s dugovima koje čovjek može da izmiri, niti s obavezama koje se bez potrebe guraju u stranu.
Ko je bio Sveti apostol Matija?
Prema crkvenom predanju, Sveti Matija rođen je u Vitlejemu, u Judinom plemenu. Još od djetinjstva učio je Božiji zakon u Jerusalimu, a njegovo ime je ostalo posebno upamćeno zbog događaja koji je uslijedio nakon Hristovog Vaznesenja. U hrišćanskoj tradiciji Matija se povezuje sa skupinom učenika koji su pratili Hrista, a predanje ga svrstava među Sedamdesetoricu apostola.
Nakon izdaje i smrti Jude Iskariotskog, među Dvanaestoricom je ostalo upražnjeno mjesto. Apostoli su, prema predanju, smatrali da to mjesto treba popuniti čovjekom koji je od početka pratio Hrista i mogao svjedočiti o njegovom životu, učenju i Vaskrsenju. Tako su kao kandidati spomenuti Josif Varsava i Matija.
Prema Delima apostolskim, najprije je uslijedila molitva, a zatim bacanje kocke. Izbor je pao na Matiju, pa je on postao jedan od Dvanaestorice. Upravo ta činjenica kasnije je dobila i snažnu simboličku vrijednost, jer je na mjesto izgubljeno poslije izdaje došao neko ko je, po predanju, prihvatio poziv i odgovornost bez oklijevanja.
Nakon izbora, prema crkvenom predanju, Matija je nastavio da propovijeda hrišćansku vjeru i svjedoči Hristovo učenje. Njegov život se u tradiciji tumači kao primjer vjernosti, odgovornosti i prihvatanja poslanja koje mu je povjereno. Na kraju je, prema predanju, stradao mučeničkom smrću.
Upravo zato se priča o Svetom Matiji ne zadržava samo na istorijskom predanju. Ona se često doživljava kao podsjetnik da poslije jednog teškog događaja zajednica nije ostala nepotpuna, nego je pronašla način da nastavi dalje. U toj slici mnogi prepoznaju i širu poruku o dužnosti, kontinuitetu i spremnosti da se preuzme ono što je ostalo nezavršeno.
Zašto se praznik povezuje s novcem i dugovima?
Uz 22. avgust se u narodu vremenom razvilo vjerovanje koje se posebno odnosi na novac, dugove i plaćanje obaveza. Sveti Matija se u različitim hrišćanskim tradicijama povezuje s ljudima čiji posao podrazumijeva finansije, pa je kroz narodnu predaju nastala ideja da njegov praznik ne treba dočekati s dugovima ako postoji mogućnost da se oni vrate.
Prema običaju koji se prenosi, ako nekome dugujete novac i imate priliku da ga vratite, upravo ovaj dan može biti dobar trenutak da se ta obaveza završi. Ista simbolika odnosi se i na račune, pozajmice ili druge finansijske obaveze koje se mjesecima ostavljaju po strani bez stvarne potrebe.
Važno je, međutim, razlikovati narodnu simboliku od crkvenog propisa. Vraćanje duga baš 22. avgusta nije crkvena zapovijest, niti postoji pravilo prema kojem će čovjeku nešto loše da se dogodi ako tog dana ne izmiri finansijske obaveze. Riječ je o običaju i vjerovanju koje se kroz vrijeme vezalo za praznik, a ne o obavezujućem crkvenom učenju.
Ipak, upravo ta razlika između vjerovanja i propisa objašnjava zašto se praznik i dalje spominje kada se govori o novcu. Ljudi u njemu prepoznaju priliku da završe nešto što je odavno trebalo biti završeno, bez obzira na to da li je riječ o realnom dugu ili o nekoj drugoj neizmirenoj obavezi.
Dug ne mora uvijek biti samo novac
Zanimljivost oko ovog običaja ne završava na novcu. Njegova šira poruka lako se može prenijeti i na druge odnose među ljudima, jer ljudi jedni drugima ne duguju samo novac. Ponekad se gomila neizgovoreno izvinjenje, obećanje koje je ostalo bez ispunjenja ili razgovor koji se stalno odlaže.
U tom smislu, praznik može da posluži kao podsjetnik da nije korisno nositi stare terete kada postoji prilika da se oni smanje ili uklone. Nekome će to značiti vraćanje novca, nekome poziv osobi s kojom dugo nije razgovarao, a nekome odluku da više ne odlaže obavezu koju mjesecima izbjegava.
Takvo tumačenje običaja čini ga razumljivim i ljudski bliskim. Umjesto da ostane tek stara priča o sreći i nesreći, on postaje svakodnevni podsjetnik da se odgovornost često pokazuje u malim, ali važnim postupcima. Ponekad je dovoljno samo završiti ono što je dugo čekalo svoj red.
Gospojinski post traje dvije sedmice i po strogosti se približava Velikom postu, ali se njegovo značenje ne iscrpljuje u jelovniku. U crkvenom shvatanju posta važno je i ono što čovjek govori, kako se odnosi prema drugima i koliko je spreman da se uzdrži od ljutnje, vrijeđanja i osuđivanja. Zato se vjernicima preporučuju molitva, dobra djela i odlazak u crkvu kada su u mogućnosti.
Za praznik Svetog Matije ne postoje crkvene zabrane poput onih koje se često prenose u popularnim pričama, da se tog dana ne smije prati veš, čistiti kuća ili uzimati novac. Takve tvrdnje uglavnom pripadaju narodnim vjerovanjima i sujeverju, a ne crkvenom učenju. Suština praznika nije u strahu od svakodnevnih poslova, nego u tome kako se čovjek ponaša prema drugima i da li koristi priliku da popravi ono što može.
Zbog toga se kao najjednostavnija i možda najvažnija poruka ovog dana izdvajaju male, konkretne stvari: vratiti dug ako je moguće, izgovoriti izvinjenje ako je potrebno, ne zaboraviti obećanje i ne odlagati razgovor koji može da donese mir. U toj tihoj i praktičnoj dimenziji praznik dobija značenje koje prevazilazi sam datum u kalendaru.
Sveti apostol Matija obilježava se 22. avgusta, a njegova priča i dalje podsjeća na vjeru, odgovornost i mogućnost novog početka. Za mnoge će upravo to biti najvažniji podsjetnik sutrašnjeg dana: postoji li nešto što već predugo ostavljaju za kasnije i što bi, ako postoji prilika, bilo bolje završiti odmah.
