Dok se posljednjih dana pažnja javnosti u Srbiji sve više usmjerava na Aleksandra Čupića, novoizabranog predsjednika Narodne skupštine, u prvi plan izlazi i njegova porodična priča: supruga Ana, doktorica koja je prije više od deset godina zajedno s njim napustila Beograd i odlučila život graditi u Sopotu, na zemljištu u podnožju Kosmaja.
Ta odluka nije bila prolazni hir niti kratkotrajan pokušaj da se pobjegne od gradske vreve. Naprotiv, riječ je o promišljenom zaokretu koji je porodicu Čupić odveo u potpuno drugačiji ritam života, u kojem su medicina, poljoprivreda, odgoj djece i rad na imanju postali međusobno isprepleteni dijelovi svakodnevice.
Ana i Aleksandar porijeklom su iz Prokuplja, a jedno vrijeme njihov profesionalni i privatni život bio je vezan za Beograd, gdje su se upoznali i gdje su počeli zajednički život. Ipak, prije oko 2011. ili 2012. godine, prema različitim medijskim prikazima, odlučili su da napuste glavni grad i presele se na područje Sopota. Upravo tu su kupili kuću i zemljište, s namjerom da razviju porodično organsko gazdinstvo i stvore prostor u kojem će djeca odrastati bliže prirodi.
Njihova svakodnevica danas je daleko od slike koju mnogi vežu za porodice javnih funkcionera. Umjesto života u centru političkih i društvenih događaja, Čupići žive na području koje spaja seoski ambijent, blizinu Kosmaja i poljoprivredni rad. U tom prostoru izgrađen je model života koji traži mnogo organizacije, ali i donosi osjećaj kontrole nad onim što porodica proizvodi, jede i prenosi na djecu kao vrijednost.
U središtu priče nalazi se upravo Ana Čupić, po zanimanju doktorica, koja je stručna znanja iz medicine i ishrane povezala s praktičnim radom na zemlji. Dok jednim dijelom dana radi u lokalnoj zdravstvenoj ustanovi u Sopotu, drugim dijelom se posvećuje gazdinstvu, što znači da njezina profesija nije ostala odvojena od porodice i doma, nego se prirodno uklopila u životni ritam koji su supružnici sami oblikovali.
Život pod Kosmajem umjesto gradskog tempa
Preseljenje iz Beograda u Sopot bilo je mnogo više od promjene adrese. Ono je značilo i promjenu prioriteta, svakodnevnog ritma i načina na koji porodica razmišlja o prostoru u kojem živi. Na zemljištu podno Kosmaja nije se gradila samo kuća, nego i sistem života u kojem se djeca navikavaju na boravak na otvorenom, a odrasli na obaveze koje ne prestaju kada se završi radno vrijeme.
Takav izbor nosi i svoje zahtjeve. Poljoprivreda traži stalnu brigu, posebno kada je riječ o organskoj proizvodnji, gdje su planiranje, nadzor i poštovanje propisanih standarda neizostavni. Biljke zavise od vremenskih uslova, zemljište traži pripremu, a čitava sezona mora biti usklađena s potrebama porodice. To je život koji je daleko od spontane slike seoske idile, ali za Čupiće je očigledno postao održiv model svakodnevice.
Prema ranijim predstavljanjima njihovog rada, na imanju se razvilo certificirano organsko gazdinstvo poznato kao „Dr orgAna“ i „Eko domaćinstvo dr Čupić“. Gazdinstvo obuhvata oko tri hektara zemljišta, a na njemu su podignuti plastenici i proizvodne površine na kojima porodica uzgaja različite vrste voća i povrća. Pored svježih proizvoda, važan dio njihovog rada odnosi se i na preradu hrane, posebno na pripremu zimnice.
Tokom godina njihov način života prepoznat je i izvan lokalne zajednice. U televizijskim emisijama i reportažama posvećenim organskoj proizvodnji predstavljani su kao porodica koja akademsko obrazovanje i praktičan rad uspijeva uskladiti na neuobičajen, ali dosljedan način. Upravo ta kombinacija znanja i fizičkog rada učinila je njihovu priču zanimljivom široj javnosti, posebno u trenutku kada se Aleksandar Čupić pojavio u vrhu državnih institucija.
Za Anu, međutim, ovaj život nije samo porodični projekat. Ona je medicinsko znanje nastavila koristiti u praksi, a dodatno se usavršavala i u oblasti ishrane na Medicinskom fakultetu. Time je povezala dvije važne sfere — zdravlje i hranu — i prenijela ih u svakodnevni rad na zemlji, gdje kvalitet uzgoja, način prerade i porijeklo namirnica imaju jednaku težinu kao i sama profesija.

Doktorica koja je medicinu povezala s poljoprivredom
Ana Čupić rođena je u Prokuplju, medicinu je studirala u Beogradu, a profesionalni put nastavila kao doktorica opće prakse. Uz to se dodatno usavršavala u oblasti ishrane, pa je njeno interesovanje za hranu vremenom postalo više od teorijskog znanja. Na njihovom imanju to znanje dobija vrlo konkretnu formu: od izbora sorte, preko načina uzgoja, do toga kako proizvod stiže do porodične trpeze ili kupca.
Važno je i to da Ana nije napustila svoju profesiju kako bi se u potpunosti preusmjerila na poljoprivredu. Ona i dalje radi kao doktorica, dok slobodno vrijeme i preostalu energiju ulaže u gazdinstvo. Takvo raspoređivanje obaveza nije jednostavno, naročito u sezonama kada se na zemlji radi od ranih jutarnjih sati do kasno u dan, ali upravo ta kombinacija pokazuje koliko je njihov porodični model života precizno izgrađen.
Na njihovom imanju posebno mjesto zauzima očuvanje tradicionalnih sorti, među kojima se izdvajaju paradajz jabučar i volovsko srce. Ana sakuplja i čuva sjeme, nastojeći sačuvati biljne osobine koje su generacijama prisutne u domaćoj proizvodnji. U tome se vidi i širi pristup očuvanju biodiverziteta, jer organska gazdinstva često funkcionišu kroz raznovrsnost kultura, plodoreda i pažljivo planiranje sadnje.
Pored uzgoja, porodica se bavi i pripremom zimnice, što je još jedan dio njihove porodične ekonomije i tradicije. Višak povrća prerađuju prema provjerenim receptima, vodeći računa o higijeni, termičkoj obradi i načinu skladištenja. Iz njihovog pristupa vidi se da organska proizvodnja nije samo oznaka na proizvodu, nego čitav sistem rada koji podrazumijeva disciplinu, znanje i stalnu kontrolu procesa.
Šestero djece i svakodnevica koja se ne može odvojiti od imanja
Porodica Čupić danas ima šestero djece, a upravo je odgoj bio jedan od važnih razloga zbog kojih su se odlučili za život izvan Beograda. U Sopotu djeca rastu uz prirodu, domaće voće i povrće, plastenike i radne navike koje se stiču u porodici, a ne samo u školi ili kroz povremene izlete na selo. Ta bliskost s okolišem daje im iskustvo koje je teško dobiti u velikom gradu.
Za njih svakodnevica znači mnogo više od pasivnog boravka na otvorenom. Djeca mogu posmatrati kako nastaje hrana, kako se sadi sjeme, kako biljka raste i koliko vremena treba da plod sazri. Istovremeno, porodica nastoji da ih uključuje u život gazdinstva na način primjeren njihovom uzrastu, dok ozbiljniji i zahtjevniji poslovi ostaju odgovornost odraslih.
Takav način života ne znači ni potpunu izolaciju od grada. Sopot je i dalje povezan s Beogradom, a porodica održava veze sa školovanjem, poslom i svakodnevnim obavezama koje prelaze granice jednog imanja. Razlika je u tome što je priroda postala neposredno okruženje doma, a ne mjesto za povremeni odlazak vikendom.
Uprkos novoj pažnji koju izaziva Aleksandrov politički uspon, priča o Čupićima i dalje ostaje prije svega priča o dugogodišnjem porodičnom radu. Iza funkcije, javnih događaja i institucionalnog položaja nalazi se domaćinstvo koje se godinama oslanja na zajednički trud, na rad u plastenicima i na odluku da se život gradi u skladu s vrijednostima koje su supružnici odavno odabrali.
Ana Čupić tako ostaje prepoznatljiva kao doktorica, majka i žena koja je s porodicom uspjela povezati medicina, prehranu i organsku proizvodnju u jednu cjelinu. U njenoj priči nema naglih obrta, već niz odluka koje su s vremenom oblikovale život daleko od gradske gužve, ali vrlo blizu stvarnim obavezama, zemlji, djeci i svakodnevnom radu koji se ne vidi uvijek na prvi pogled.







