Kišni dani često pretvore sasvim običnu kućnu obavezu u mali logistički problem: veš se sporije suši, u stanu raste vlaga, a odjeća može poprimiti ustajali miris i prije nego što potpuno presuši.
Upravo zato sušenje rublja u zatvorenom prostoru traži više od pukog vješanja na sušilicu, jer svaki korak u tom procesu utiče na to koliko će odjeća ostati svježa i koliko će prostora trebati da se osuši bez neprijatnih posljedica.
Kada vanjska temperatura nije pogodna za sušenje na balkonu ili terasi, vlaga ostaje zatvorena među zidovima, a to mijenja i uslove u kojima tkanina gubi vodu. Ako zrak miruje, odjeća se suši mnogo sporije, naročito kada su komadi složeni preblizu jedan drugom ili kada je prostorija mala i već opterećena vlagom. U takvim uslovima i najjednostavniji komadi garderobe mogu stajati mokri duže nego što je planirano.
Zbog toga se sušenje veša u stanu ne svodi samo na pronalazak mjesta za sušilicu. Podjednako je važno razmišljati o količini vode koja ostaje u tkanini nakon pranja, o rasporedu odjeće na stalku i o tome kako se zrak kreće kroz prostoriju. Kada se ti detalji zanemare, problem nije samo sporije sušenje nego i mogućnost da se vlaga prenese na cijeli prostor u kojem rublje stoji satima.
Jedna od najkorisnijih mjera je dodatni ciklus centrifuge, ali samo kada je materijal to može podnijeti. Nakon glavnog pranja, još jedno okretanje može izvući dio vlage iz vlakana i tako skratiti vrijeme potrebno da odjeća presuši u stanu. Taj postupak je naročito koristan kod debljih komada, jer oni prirodno zadržavaju više vode nego lagane stvari.
U praksi to najviše znači za peškire, dukserice, farmerke i posteljinu, odnosno za tekstil koji upija i dugo zadržava vlagu. Kada se iz mašine izvadi previše mokar veš, sušenje se produžava i prostorija sporije oslobađa vlagu. Dodatna centrifuga može značajno pomoći, ali samo ako ne ugrožava strukturu tkanine.
Tu ipak treba ostati oprezan. Osjetljivi materijali poput vune ili svile ne tretiraju se na isti način kao pamuk ili deblji kućni tekstil. Zato je važno pratiti programe koji odgovaraju vrsti odjeće i ne forsirati jače obrtaje samo da bi se uštedjelo vrijeme. Ako se previše vode izvlači iz osjetljive tkanine, posljedice mogu biti veće od koristi.
Raspored na sušilici jednako je važan kao i prethodni korak u mašini. Ako se komadi dodiruju ili preklapaju, zrak ne može slobodno prolaziti između njih i vlaga ostaje zarobljena na mjestima gdje se tkanina naslanja jedna na drugu. Zbog toga dio veša može djelovati gotovo suh, dok drugi dio i dalje ostaje vlažan ispod nabora ili u pregibima.
Praktičnije je ostaviti što više prostora između pojedinih stvari. Majice je bolje rasporediti tako da ne padaju jedna preko druge, pantalone raširiti koliko je moguće, a peškire postaviti tako da im zrak dopire do većeg dijela površine. Posteljina traži posebno pažljiv raspored, jer slojevi i nabori lako zadržavaju vlagu i produžavaju cijeli proces sušenja.
U manjim stanovima to često znači i nešto više organizacije. Sušilica ne bi trebalo da bude prislonjena uz zid ili uz komad namještaja, jer prostor oko nje mora biti otvoren da bi zrak cirkulisao. Što je više slobodnog prostora oko odjeće, manja je vjerovatnoća da će se vlaga dugo zadržavati i stvarati neugodan miris.
Običan ventilator može napraviti veliku razliku kada se veš suši u zatvorenom prostoru. Njegova uloga nije da grije prostoriju, nego da pokrene zrak i ubrza isparavanje vlage sa površine tkanine. Kada zrak miruje, voda ostaje duže zarobljena u vlaknima; kada se kreće, sušenje postaje brže i ravnomjernije.
Najviše koristi ima kada ne puše samo u jedno mjesto, nego kada zrak prolazi pored sušilice i prelazi preko odjeće. Na taj način smanjuje se zadržavanje vlažnog zraka oko tkanine. Uz to, korisno je ostaviti razmak između sušilice, zida i ostalog namještaja kako bi strujanje bilo slobodnije i kako se vlaga ne bi skupljala oko odjeće.
Važnu ulogu ima i sama prostorija. Dok se odjeća suši, voda iz tkanine prelazi u zrak, a ako nema dovoljno provjetravanja, vlaga se može zadržavati na prozorima, zidovima i namještaju. Zamagljeni prozori ili sitne kapljice na staklu često su prvi znak da prostoriji treba više izmjene zraka nego što trenutno dobija.
Zato je kratko, intenzivno provjetravanje često korisnije od prozora koji je satima samo malo odškrinut. Kada se vlažan zrak brzo izbaci, prostorija lakše prima novi, suši zrak i to direktno pomaže odjeći da izgubi vlagu. Ako neko ima odvlaživač zraka, on može biti dodatna pomoć u manjim prostorima gdje se vlaga brzo nakuplja.
Priča o svježem vešu počinje još prije nego što se odjeća objesi. Ako mokra garderoba dugo ostane zatvorena u bubnju, neugodan miris se mnogo lakše razvija, naročito kada je i sama prostorija vlažna. Zato je najbolje da se veš čim mašina završi što prije iznese i raširi kako bi odmah dobio kontakt sa zrakom.
Ni održavanje mašine ne treba zanemariti. U gumenim dijelovima i oko prostora za deterdžent mogu ostajati naslage koje s vremenom utiču na miris odjeće. Redovno čišćenje tih dijelova smanjuje mogućnost da svježe opran veš poprimi neželjen miris prije nego što uopće stigne na sušilicu.
Zato kišni dani ne moraju značiti da će odjeća danima ostati vlažna ili da će izgubiti osjećaj svježine. Kada se smanji količina vode u tkanini, organizuje prostor na sušilici, omogući strujanje zraka i pažljivo prati vlaga u prostoriji, sušenje u stanu postaje mnogo jednostavniji posao. Nekoliko sitnih navika često napravi veću razliku nego što se u prvi mah čini, posebno onda kada vrijeme ne ostavlja mnogo prostora za improvizaciju.
