Neugodan miris koji ostaje na svježe opranoj odjeći često nije znak da deterdžent ne radi svoj posao, nego da i sama veš-mašina traži temeljitije čišćenje, a mnogi modeli već imaju program koji to može obaviti bez posebnog napora korisnika.
To je detalj koji mnogi primijete tek kada iz bubnja izvade rublje, a umjesto mirisa čistoće osjete vlagu, ustajalost ili tragove koji podsjećaju da je u unutrašnjosti uređaja ostalo previše naslaga. Iako je odjeća oprana, problem se u takvim slučajevima često krije dublje od same tkanine.
Vremenom se unutar mašine skupljaju ostaci deterdženta, omekšivača, dlačice, prljavština i vlaga. Upravo ti slojevi mogu stvoriti uslove u kojima se lakše razvijaju plijesan i bakterije, naročito na dijelovima koji nakon pranja ostaju vlažni duže nego što bi trebalo. Zbog toga održavanje veš-mašine nije sporedna stvar, nego dio redovne brige o kućanskom uređaju.
Program koji je već na uređaju, ali ga mnogi ne koriste
Na novijim veš-mašinama često postoji opcija namijenjena upravo čišćenju bubnja i unutrašnjih dijelova uređaja. Naziv se razlikuje od proizvođača do proizvođača, pa se može pojaviti kao „Drum Clean“, „Tub Clean“, „Eco Drum Clean“ ili jednostavno kao „Čišćenje bubnja“. Mnogi korisnici taj program vide na kontrolnoj ploči, ali ga nikada ne uključe jer nisu sigurni čemu služi.
Važno je naglasiti da taj ciklus nije zamišljen za pranje odjeće. Njegova namjena je održavanje same mašine, odnosno uklanjanje naslaga koje nastaju tokom svakodnevnog korištenja. U zavisnosti od modela, program može raditi na višoj temperaturi i uz poseban ritam okretanja bubnja, što pomaže da se unutrašnjost bolje očisti nego običnim pranjem.
Takav način rada posebno je koristan kada se primijeti da veš poslije pranja više ne miriše svježe, ili kada se neugodan miris vlage vraća uprkos tome što se koristi omekšivač. U tim slučajevima problem nerijetko nije u proizvodima koje stavljate u mašinu, nego u onome što je ostalo sakriveno u njenoj unutrašnjosti.
Kako se program koristi i šta je važno provjeriti
Pokretanje ovog ciklusa uglavnom je jednostavno, ali nekoliko koraka ne treba preskočiti. Bubanj mora biti potpuno prazan, bez ijednog komada odjeće, peškira ili druge tkanine. Tek kada je unutrašnjost slobodna, program može odraditi svoju namjenu kako treba.
Kod većine modela nije potrebno dodavati uobičajeni deterdžent koji se koristi za redovno pranje. Ipak, pošto se razlike među uređajima mogu značajno razlikovati, uvijek je najsigurnije provjeriti uputstvo proizvođača. Tu se obično navodi da li program radi bez dodatnih sredstava ili je predviđeno i neko posebno sredstvo za održavanje mašine.
Za dodatno čišćenje mogu se koristiti i preparati posebno namijenjeni za veš-mašine. Takvi proizvodi služe za uklanjanje naslaga i nečistoća, ali ih treba koristiti tačno prema uputama na pakovanju i u skladu s preporukama proizvođača uređaja. Prečice i improvizacije u ovom slučaju nisu dobra ideja, jer se radi o održavanju aparata koji je osjetljiv na pogrešnu upotrebu hemijskih sredstava.
Nakon što ciklus završi, vrata mašine ne treba odmah zatvarati. Otvoren bubanj omogućava da preostala vlaga ispari, a isti princip vrijedi i za ladicu u koju se sipaju deterdžent i omekšivač. Ako se ti dijelovi ostave otvoreni, zrak lakše cirkuliše, a unutrašnjost se brže suši. Upravo to je jedna od najjednostavnijih mjera koja smanjuje mogućnost pojave neprijatnih mirisa i plijesni.
Koliko često će neko pokretati ovaj program zavisi od više faktora. Nema univerzalnog pravila koje vrijedi za svako domaćinstvo, jer učestalost zavisi od toga koliko se mašina koristi, na kojim temperaturama se pere veš i kakve preporuke daje proizvođač konkretnog modela. Ako se odjeća najčešće pere na nižim temperaturama, naslage se mogu lakše zadržavati, pa je povremeno čišćenje još korisnije.
Kada se neugodan miris iznova vraća, to može biti znak da nije dovoljno pokrenuti samo jedan ciklus, nego da treba pregledati i druge dijelove uređaja. U takvim situacijama problem se ne završava na bubnju, već se može skrivati u dijelovima koji su stalno izloženi vlazi i naslagama sapunice.
Stariji modeli traže ručno čišćenje najosjetljivijih dijelova
Kod starijih veš-mašina situacija je drugačija, jer one često nemaju poseban program za automatsko čišćenje bubnja. To međutim ne znači da se ne mogu održavati jednako pažljivo. Tada je potrebno ručno obratiti pažnju na dijelove na kojima se najčešće zadržavaju vlaga, dlačice i ostaci prljavštine.
Jedno od prvih mjesta koje treba provjeriti jeste gumena zaptivka oko vrata. U njenim naborima često ostaju voda i sitne nečistoće, a upravo tu se mogu zadržati i ostaci deterdženta. Ako se taj dio redovno ne čisti, vremenom može početi da širi neugodan miris, a može se pojaviti i plijesan.
Pažnju treba posvetiti i ladici za deterdžent i omekšivač. U njenim uglovima i otvorima mogu se skupljati tragovi sredstava za pranje, naročito ako se ladica ne ispire i ne čisti dovoljno često. I filter je dio koji ne treba preskakati, jer se u njemu zadržavaju sitni predmeti, dlačice i ostale nečistoće koje mogu uticati na rad mašine. Njegovo održavanje uvijek treba raditi u skladu s uputama proizvođača.
Treba voditi računa i o sigurnosti pri korištenju sredstava za čišćenje. Nije dobro nasumično miješati različite preparate u nadi da će efekat biti jači. Posebno treba izbjegavati kombinovanje proizvoda na bazi hlora sa sirćetom, jer određene hemijske reakcije mogu stvoriti opasne gasove. U ovakvim poslovima sigurnije je koristiti jedno odgovarajuće sredstvo, onako kako je propisano u uputstvu.
U praksi se pokazuje da male navike često donose najveću razliku. Povremeno čišćenje bubnja, bilo automatski ili ručno, redovno provjetravanje nakon pranja i provjera osjetljivih dijelova mogu produžiti uredan izgled uređaja i smanjiti vjerovatnoću da odjeća poslije ciklusa izgubi osjećaj svježine. Ako mašina već ima opciju za čišćenje, vrijedi je uključiti; ako je nema, potrebno je posvetiti više pažnje onim dijelovima koje vlaga najlakše zahvati.
Zbog toga neugodan miris na tek opranom rublju ne treba odmah pripisati slabom deterdžentu ili omekšivaču. Ponekad je dovoljno pogledati u samu mašinu, jer se u njenoj unutrašnjosti može kriti razlog zbog kojeg odjeća ne izlazi onako svježa kako se očekuje.
Kada se uređaj redovno održava, i svakodnevno pranje postaje mnogo pouzdanije, a otvorena vrata nakon ciklusa ostaju mala, ali važna navika koja čuva i mašinu i ono što iz nje izlazi.
